Petar Bjeliš: ovogodišnji urod jako velik, mandarine vrhunske kvalitete, ali nema dovoljno berača…

Iz doline Neretve, iz grada Opuzena, i ove su nam godine u Slavoniju stigle domaće mandarine vrhunske kvalitete kojima, ustvrdit će brojni proizvođači, nema ravnih u svijetu. No, po već poslovično hrvatskom paradoksu – ogroman urod nema tko ubrati. A, da su mandarine ove godine zaista vrhunske uvjerio nas je u razgovoru za 035portal Petar Bjeliš, jedan od uzgajivača mandarina iz Opuzena, koji je pun šleper narančastih sočnih plodova proteklog vikenda dovezao u Sibinj, prijateljima Slavoncima ponuditi prave domaće, po vrlo povoljnoj cijeni. Evo priče:

Za početak, čije su ove prekrasne mandarine?
Pozdrav svima, ja sam Petar Bjeliš iz Opuzena, predstavljam dva OPG-a – Ivan Markota Babić i Blanka Nikolac Bjeliš, na kojima već dugi niz godina imamo mandarine iz vlastitog ekološkog uzgoja, na nasadima u dolini Neretve, a većina svih nasada je upravo u opuzenskom kraju. Bavim se proizvodnjom mandarina osobno već 15 godina, a moji roditelji imaju nasade još od 70-ih godina prošlog stoljeća.

Kakav je ovogodišnji urod?
Za razliku od prošlogodišnjeg stvarno lošeg uroda, s ovogodišnjim se baš možemo ponosno pohvaliti: ogroman je. No, zbog jednog izrazito sušnog perioda, morali smo dodatno navodnjavati i u to uložiti ogromna sredstva, ali pomoć je bila dosta mala. Naime, dosta plodova nam je za razliku od prijašnjih godina ostalo sitno. Ali, su plodovi vrhunske kvalitete, vrlo slatki, tanke kore i u konačnici i manje trulih. U, biti, mandarina nije naranča, ona je prirodno takva, sitnija ili krupnija i ljudi se zapravo varaju kad traže krupnu mandarinu, jer sitnije su zapravo puno bolje i ukusnije. Godišnji ured nam je otprilike oko 20 vagona ili oko 200 tona po svakom OPG-u, već smo na polovici berbe, ali u biti sad je ta mandarina sazrela na stablu. Većinu uglavnom prodamo, plasiramo manje više sve količine otkupnim centrima a onda mandarine većinom završe na inozemnom tržištu, a dio i na našem, hrvatskom.

Što je zapravo istina oko one hrpe odbačenih mandarina fotografije kojih su ovih dana obišle cijelu Hrvatsku?

Gledajte, imali smo desetak dana dosta kiše i vlažnog vremena i pošto je urod jako velik, stvorili su se određeni čepovi u otkupnim centrima. U takvim je okolnostima normalno, i nije prvi put, da se stvori određeni dio otpada. Mandarina je po prirodi vrlo mekano voće, puno je soka i dogodi se da prilikom berbe i gnječena određeni dio plodova strune. To je sasvim normalno, a to što su ljudi pričaju da je riječ o zaraženim plodovima, to su gluposti.

Je li istina da nema tko pobrati mandarine, i da mnogi zapravo ne žele u berbu?
Ima istine, no situacija vam je i doli kao i u Slavoniji, ljudi bježe na zapad, trbuhom za kruhom kao i prije 50 godina. Stoga, da, imamo određenih problema s radnom snagom, ne možemo zapravo naći kvalitetnu radnu snagu. Neisplativo je unajmljivati radnike koji uberu malu količinu, cijena rada je niska, plaća se dnevnica za nekih deset sati rada, neki i po kilogramu ili ubranoj gajbi, sve je to u konačnici slično.

Kažu, nema boljih mandarina od neretvanskih. No, po čemu zapravo možemo prepoznati da su mandarine upravo naše, domaće?
Ovako, ljudi nam kažu kako u trgovačkim centrima nailaze na mandarine svakakvih vrsta, a kad vide naše, pitaju zašto nemaju špica. Ni jedna mandarina u dolini Neretve nema špicu i to je bitan element prepoznavanja. Sve druge mandarine koje se prodaju, ja ne znam odakle su, ali ako imaju špicu nisu iz Hrvatske.
Odgovorno tvrdim, da su mandarine iz Opuzena ove godine potpuno ekološke, naime nije bilo potrebe ni za jednim zaštitnim prskanjem insekticidima, koja su dopuštena i kontrolirana. Inače, u sezoni bude jedno prskanje i to dok je plod još u cvijetu ili u ranoj fazi formiranja. Ove godine nismo prskali. Imamo sve potrebne EuroGAP certifikate, i radimo po ISO standardima i nema nikakvih problema.
Na kraju možemo vam samo preporučiti mandarine OPG-a Bjeliš i Babić iz Opuzena, koju ćete, kad kušate, poželjeti i posaditi – i nadati se da će jednoga dana uroditi i u Slavoniji.

Razgovarao: Ivica Vlašić