Krešimir Šimić: Ultramaraton Zagreb - Vukovar meni je puno više od utrke

Brodski ultramaratonac prošli tjedan trčao je svoju omiljenu utrku, ultramaraton Zagreb - Vukovar. Ztrka je to koja za njega nema samo natjecateljski karakter, vrlo je emotivno vezan uz ultramaraton, a o čemu sve razmiljaju trkači dok nižu beskonačne kilometre, o prijateljsvu među natjecateljima, ali i o njegovoj gesti na samom cilju, razgovarali smo s Krešimirom Šimićem.

 „Uspjeli smo završiti ultra maraton s ciljem na Ovčari. Prije pet dana krenuli smo iz Zagreba, a ultra maraton se odvijao u pet etapa. To je ujedno i jedan od najdužih i najtežih ultra maratona u Europi. Dovoljno govori podatak da nas je na startu bilo 9 trkača, što bi značilo da nema nekakvu veliku masovnost, jednostavno ili si spreman ili nisi na takav pothvat. Volim spomenuti kako sebe smatram djetetom ultra maratona jer on za mene ima jednu posebnu emotivnu vrijednost. Prvi puta sam ovaj maraton istrčao 2010. godine, kada mi je bila 21. Smatram da sam time i pobio nekakvu predrasudu, kako ultra maratonci sazrijevaju tek s 30 godina. Ja sam imao poseban cilj, želju i motivaciju, što me guralo sve ove godine. Sama činjenica, da trčite za poginule branitelje, među kojima je i moj otac, dajem nevjerojatnu snagu i gura te naprijed i tjera da izdržiš do kraja. Moja druga velika motivacija, je i moja supruga, koja je i sama sportaš. Oduvijek zna, kako je ova utrka za mene nešto posebno i da ju uvijek s nestrpljenjem iščekujem. Ona je moj veliki motivator, ali ujedno i najveći kritičar, što posebno volim i cijenim. Tako je 2014. godina ostala zapamćena u našim životima, jer sam na cilju u Slavonskom Brodu, na kraju treće etape, zaprosio Ivanu. Sada, tri godine nakon toga, na cilju u Slavonskom Brodu, dočekale su me supruga Ivana i naša kći Patricija. Tako da i ona postaje dijete ultra maratona“ istaknuo je.

Pripreme za ultra maraton

„Mogu reći, kako ovaj etapni ultramaraton koji traje 5 dana, ujedno bi značilo kao da zapravo trčite 5 dana, 5 ultramaratona. Prvi ultramaraton, odnosno prva etapa, trči se 51 km. Druga etapa trči se 75 km, treća etapa 96 km i zadnja etapa trči se 86 km, u iznimku ove godine, jer su u Đakovu bili neki radovi, pa smo morali ići okolnim putem. Zadnji, odnosno 5 dana, trči se 47 km. Zaista je naporno, jer svaki dan morate iznova tražiti motiv, vrlo je malo vremena, a ujedno ste i u deficitu s unosom kalorija. U takvim ultramaratonima, moraš dobro kalkulirati, koliko trčati kojim danom, kojom brzinom i na koji način. Iako je ovo memorijalna utrka, ujedno je i natjecateljskog tipa, jer svi mi želimo biti bolji od drugoga. Ove godine, imao sam posebnu čast, jer je uz mene bilo četvero moji prijatelja, suradnika, trkača. Već nakon prvog dana, to je prestalo biti samo moja ekipa, jer se njihova motivacijska pomoć izlila na svih osam trkača ultra maratona," pojasnio je Krešimir.

Dio ultra maratona posvetio svojim trkačima iz Saucony škole trčanja

„Jedan dio ultramaratona posvetio sam i svojim polaznicima iz škole Saucony. Posebno su me iznenadili, i ovim putem im se želim zahvaliti, kao i glavnom treneru Tomislavu Marinoviću, koji je to sve izvrsno iskoordinirao. Ovaj dio utrke želio sam im posvetiti, kako bi ih potaknuo da uvijek žele više, da nikad ne kažu sebi ja to ne mogu, jer mogu. Tijekom moje treće etape, polaznici su se podijelili na punktove i svaki je od njih dao svoj doprinos u bodrenju mene, prilikom mogu utrčavanja u Slavonski Brod. To je zaista bila jedna predivna gesta i hvala im na tome, puno mi je pomoglo.“

Vratio se natrag i pomogao sudioniku ultramaratona

„Prilikom mog utrčavanja u Vukovar, cilj sam prošao, ali sam se vratio natrag. Smatram kako je ukupni poredak, zaista nebitan, jer je to samo službeni dio protokola. Kada trčite 350 km i kada se sjetite što ste sve prošli i koliko je bilo teško, tu prestaje svako rivalstvo. Kada sam spoznao, da moj prijatelj, tamo negdje iza pati i da možda neće uspjeti doći do cilja, jednostavno sam se vratio. Boris Ivanović, je jedan zaista izvrstan ultramaratonac. Posebno mu je teško bilo zadnjih 10 km, jer je hodao. Ostalo mu je bilo nekih 15 min od vremena kada bi bio diskvalificiran, jer ne bi stigao u zadanom vremenu te sam se odlučio vratiti, kako bi mu dao podršku da izdrži i ušeta u cilj. Osvojio je treće mjesto. Boris mi je u znak zahvalnosti poklonio svoj pehar, koji je dobio za osvojeno treće mjesto, koji će mi ostati kao uspomena na još jednu prekrasnu priču, koja je uspješno završena.“

Novi pothvati

„Prvo slijedi odmor od tri, četiri dana, a zatim se vraćam na svoju Polojsku cestu. Vraćam se svojim trkačima. Uskoro nas očekuje Ljubljanski maraton, polumaraton, utrka na 10 km. Također dalje nastavljamo s našim treninzima u Saucony, školi trčanja, gdje iznova motiviramo naše trkače. Ujedno ću i sa svojom obitelji dogovoriti trke za sljedeću sezonu, ali na mojemu kalendaru svakako će ostati Zagreb – Vukovar, koju ću trčati dokle god budem mogao.“