Mihael Ećimović nastupa na Svjetskom juniorskom prvenstvu u karateu

Mihael Ećimović je registrirani i punopravni član Hrvatskog karate saveza. Član je Karate kluba Slavonski Brod. Rođen 17.09.2001.godine i  trenira već 10 godina. Učenik je drugog razreda Gimnazije Matija Mesić. Mihael trenira pet puta tjedno i perspektivni je sportaši Grada i Županije. Ostvario je zapažene rezultate u karateu u katama u kategoriji mlađih učenika, zatim učenika, u mlađim kadetima, kadetima na regionalnoj, državnoj, a u posljednje vrijeme i na Europskoj sceni. Došao je i na prag svjetske scene u kategoriji juniora. U natjecateljskoj je skupini oko 8-9 godina i osvojio je veliki broj medalja sa raznih natjecanja iz Slovenije, BiH, Srbije i Slovačke sa Europskog kupa mladeži. Mihael je trenutno na Tenerifima gdje nastupa na Svjetskom juniorskom prvenstu. Bio je to razlog za razgovor prije odlaska na prvenstvo koje je kruna dosadašnje karijere mladog sportaša.

Mihaele, prije svega nam reci kako se osjećaš, jesi li uzbuđen što odlaziš na svjetsko prvenstvo?
Naravno da sam uzbuđen i sretan što putujem na najveće karate prvenstvo – svjetsko prvenstvo, ove godine na Tenerifima. Sretan sam što sam postao član reprezentacije i što ću predstavljati svoju domovinu, svoju zemlju i nadam se da ću biti dostojan predstavnik.

Već dovoljno dugo treniraš, možeš li nam ispričati kako je sve to krenulo? Zašto si se odlučio baš za karate?
Da, treniram već 10 godina. Tata i mama su me upisali u Karate klub Slavonski Brod sasvim slučajno, da negdje ispucam svoju energiju. Treneri, koji su tada bili u klubu Zdenko i Neno Horvat, Mladen Ivezić i Tihomir Kovačević, primijetili su da dobro radim i vrlo brzo sam došao u natjecateljsku skupinu. Krenula su natjecanja, osvojio sam prve medalje i od onda sam stalno po natjecanjima širom Hrvatske, u susjednim državama, a sada i malo dalje.

Kako si se pripremao za prvenstvo?
Trenirao sam cijelo ljeto, dopodne i popodne. Društvo mi je pravila i moja sestra, jer i ona trenira karate i jako je dobra. Program za treninge je pripremio moj trener Zdenko Horvat i bio je stalno uz mene. Morali smo odraditi tri izborna turnira, jer na svjetsko prvenstvo putuje samo jedan iz kategorije iz cijele Hrvatske. Turniri su bili u Lignano/ Italija, Budimpešta/ Mađarska i Rijeka/ Hrvatska. Ostvario sam najbolji rezultat i izborio pravo nastupa.

Od svih natjecanja na kojima si do sada nastupao, koje ti je ostalo u posebnom sjećanju? 
Nekako su do sada najvažnija bila državna prvenstva. Jedne godine sam na državnom prvenstvu osvojio 4 medalje. Mislim da je to bilo 2013. Prvenstvo RH u Splitu. Nastupao sam u kategoriji učenika. Bio sam najbolji i osvojio sam zlato pojedinačno i ekipno. U većoj kategoriji mlađih kadeta osvojio sam treće mjesto pojedinačno, a ekipno smo bili vice prvaci RH.

Što očekuješ od Svjetskog prvenstva?
Očekujem da ću dobro raditi i napraviti što bolji plasman. Bitno je dati sve od sebe.

Je li naporno trenirati i pratiti istovremeno sve školske obveze?
Malo je zahtjevno sve uskladiti, ali evo već 10 godina sam u tome tako da sam navikao na ritam treninga, natjecanja i školskih obaveza.

Zahtjeva li ovaj sport i neka odricanja?
Naravno da zahtjeva. Evo na primjer prošle godine smo išli na nekih 33-35 natjecanja. Ako se izuzme srpanj i kolovoz, to je gotovo 3-4 natjecanja mjesečno. Dakle svaku subotu ili nedjelju dizanje ujutro oko 5:00 sati, putovanje na odredište i vraćanje kući tek navečer. Da ne spominjem svaki dan trening. Naporno je, ali ima i lijepih stvari, jer puno putujemo i družimo se cijeli dan s prijateljima iz kluba i dobro se zabavljamo.