Razgovor s povodom: Zrinka Fišer, državna prvakinja u body fitnessu

Prošlog tjedna u Poreču je održano državno prvenstvo u body buildinu na kojem su Brođani ostvarili izvrne rezultate. Razgovarali smo sa Zrinkom Fišer, članica Body building kluba „Gladiator“ iz Zagreba. Vrlo uspješno se bavi „body fitnessom“ već devet godina, a vitrine joj osim zlatnih medalja s državnih natjecanja, krase i zlata sa europskih i svjetskih natjecanja. Osim iznimno uspješne sportske karijere, Zrinka je i supruga, majka dvoje djece, prosvjetni djelatnik i sprema doktorat. 

Kako je sve počelo?
Sve je počelo u HVIDRI još tamo 2001./2002.  godine. Mišići su se počeli lijepo razvijati i netko ni je bacio bubu u uho kako bi se mogla natjecati. U potrazi za trenerom, otišla sam u Požegu kod Roberta Međugorca i tada je započela naša vrlo plodonosna suradnja. Suradnja je trajala do 2008. godine kada se vraćam u Slavonski Brod, osamostaljujem i nastavljam graditi sportsku karijeru.

Kako izgleda jedan trening? Radi li se o velikim težinama ili je pristup ipak malo drugačiji?
U početku svi kreću s većim težinama, jer svi pokušavaju nabaciti mišićnu masu i svi su „gladni željeza“, no s vremenom se čovjek nauči da se sa malim kilažama dosta toga može napraviti. Na primjer, prije sam radila čučanj sa 160 kg opterećenja, a danas radim sa 60 kilograma. Treba štedjeti svoje tijelo, kako bi nam moglo što više vratiti.

Koliko često treniraš?
Kardio treninge radim svaki dan, dok u teretani treniram šest puta tjedno, a pred natjecanje krene i treći trening, a to je „pozing“ koji uglavnom radim navečer.

Iza nas je proljetna sezona natjecanja?
Bila je vrlo uspješna sezona. Prvo smo išli na Europsko prvenstvo u Španjolsku gdje sam po prvi puta nastupila u čak tri kategorije, jer je sport tako koncipiran da nam nudi i takvu mogućnost. Nastupila sama u „body fitnessu mastersima ili veteranima“ i tu sam osvojila četvrto mjesto. Radi se o natjecateljicama starima izneđu 35 i 44 godina koje treniraju preko dvadeset godina i radi se o iznimno jakoj konkurenciji. Nastupila sam i u „seniorima“ i tu sam osvojila srebro. I kao šećer za kraj, u parovima sam sa Draženom Vrbančićem osvojila prvo mjesto. Prošli vikend je u Poreču bilo državno prvenstvo u Poreču gdje sam osvojila prvo mjesto. Na jesen dolazi svjetsko prvenstvo i nadam se kako ću u parovima s Draženom Vrbančićem osvojiti i svjetsku titulu.

Mora li postojati genetska predispozicija ili svatko uz mukotrpan rad može postati vrhunski natjecatelj?
Genetika igra veliku ulogu, ali ne u smislu tko brže dobiva mišićnu masu ili gubi masti, nego o tome tko ima uži struk i šira ramena, jer je tu već pola posla odrađeno. Radom se i to može postići.

Kako je biti žena u svijetu body buildingu? Definitivno razbijaš stereotipe.
Imam dvoje djece i ne smije se zanemariti genetska uloga za koju smo predodređene, a to je da budemo majke. Uz dobru organizaciju, djeca definitivno nisu zapreka za postizanje vrhunskih rezultata. Jednostavno se sve može stići. Po pitanju profesionalne karijere, završila sam arheologiju i engleski, a tu je sad i doktorat. Inače radim kao prosvjetni djelatnik.

Kako se snalaziš po pitanju hrane? Hrana igra veliku ulogu.
Skupoća hrane nije toliki mit koliko se želi prikazati. Ukoliko uzmete u obzir kako ćete u jednom danu pojesti pola kilograma bijelog mesa, jednu brokulu, šalicu zobenih pahuljica i jednu porciju posnog sira, nije toliko strašno. Nije to skupo ako uzmete za primjer da bi u nekom drugom okruženju pojeli jedan kebap, malo čipsa, malo pečenog mesa, čokolino, sok, kavu i ne znam što još. U drugu ruku, moram priznati i da nisam toliki pefekcionist po pitanju prehrane da bi išla kupovati kokosovo ulje koje se šprica po teflonskoj tavici. Sve se može svesti na minimum i sjajno funkcionirati. Uvijek kuham navečer za sutradan i moja torba je uvijek puna posudica, jer u mom sportu se jede svaka dva i pol do tri sata. Što se tiče dodataka prehrani, moram reći da imam sreće pa imam sponzore (sci-muscle, Athletic pharm i Bolero sokove). Kada ne bi imala sponzore, dodatke bi morala kupovati sama, a na njih svatko troši onoliko koliko odluči unositi u sebe. Vi možete koristiti i deset dodataka, ali pet je baznih. Ukoliko imate novaca možete ih koristiti i više.

Koji ti je omiljeni „cheat meal“?
Jako dugo nisam imala „cheat meal“, jer me to ne vuče. Kada sam bila trudna imala sam pauzu od svog strogog režima. Tada bi svaki drugi treći dan zavirila u pekaru, znala sam si skuhati grah, a sladoledi i čipsevi me nikada nisu privlačili. Kada bi morala odlučiti, ipak sam više tip za slatko, nego za slano.

I nešto za kraj?
Žene koje ste trudne, mislite biti trudne ili ste rodile, nemojte se bojati i bježati od teretane.