Kako se u Slavoniji slavio Božić?

U razgovoru s dvjema bakama – iz Zadubravlja i Selne – otkrili smo koliko je čari bilo u pripremama za Božić, kao i samom blagdanskom stolu koji je bio bogat koliko si je obitelj mogla priuštiti. Kažu, Božić im nikada nije bio u pokazivanju „koliko je tko imao novca“, već su tu bili zajedništvo, ljubav i vjera ukućana prema pojmu Božića i očuvanju tradicije njihovih predaka.

Kolači su neizostavan dio blagdanskog slavlja. Na gotovo svakom stolu svoje su mjesto osigurali: medvjeđe šape sa svinjskom masti, orasima i medom, medenjaci, mađarica, paprenjaci i salenjaci, koji su danas možda poznatiji kao „svinjokoljska slastica“.

– Moja majka je uvijek pravile te paprenjake, iako ja kao mala nikad nisam voljela. Bili su baš papreni! Sad su mi uspomena na nju – uz njezinu drvenu „modlicu“. Pravim ih unucima kao ona, s crnim biberom, klinčićem, muškatnim oraščićem, medom i orasima. – kaže baka Ana.

Na Badnjak ste u ranu zoru mogli očekivati mušku djecu, odnosno mladiće. Takozvani položaj ili položajenje ostaje tradicija čestitanja Badnjaka i nadolazećeg Božića. Smatralo se da prvi gost mora biti muška osoba kako bi obitelji donio sreću i blagostanje. Uostalom, taj položaj nikad nije uzaludan, osoba bi bila nagrađena kobasicom oko vrata (s ovogodišnje svinjokolje) i novcem ili slatkišima.

– Sjećam se kad su nam rođaci dolazili u kuću… Stajali bi u ćošku i recitirali ono što su sva muška djeca morala znati: „Čestitam vam Badnjak, Adama i Evu. Kucilo se, macilo se, prasilo se, telilo se, janjilo se, jarilo se, ždribilo se, kotilo se, leglo. Koliko ima na nebo zvizdica – toliko bilo u domu pilića“. Moju je braću otac uvijek plašio da neće dobiti dugačku kobasicu ako ne znaju dobro recitirati „čestitku“ pa sam s njima išla na tavan nekoliko dana prije Badnjaka kako bi se uvježbali. – kaže baka Pavica.

Obje se prisjećaju i darivanja na Božić, kažu, nije bilo davanja poklona. Jedino bi se za svetog Nikolu napunila cipelica ili čizmica, i to najčešće voćem i bombonima, tek pokojom igračkom. U njihovim kućanstvima kitila se smreka sušenim voćem, orasima i jabukama, a prije večere na Badnjak unosila se slama ispod okićenog drvceta. Gazda kuće, obično najstariji muškarac, ulazio bi u kuću sa sepetom (pletenom posudom u kojoj se nosio kukuruz) slame i pozdravio ukućane: „Hvaljen Isus, sretan vam Božić i Isusovo porođenje“, na što su ukućani odgovarali: „I tebi također, da budeš živ i zdrav.“ Tada se na stol u obliku križa postavljalo malo slame, žita i kovanica te se to prekrivalo stolnjakom, a na stol se stavljala posna večera. Nakon toga palile su se svijeće koje bi bile u posudi s mješavinom žitarica (ječma, zobi, kukuruza, pšenice). Te su se svijeće palile prije večere a za vrijeme molitve.

– Nakon večere nismo spremali stol, nego smo hranu ostavljali do božićnog jutra. Tri smo dana prije objeda ponavljali molitvu dok smo držali svijeće: na Badnjak, Božić i drugi dan Božića – svetog Stjepana. Svaki put kad se svijeće nakon objeda ugase zabadanjem u žito iščekivali smo koliko će se žita zalijepiti za vosak. Još je moja baka govorila da će žito dogodine bogato roditi ako se puno zalijepi za svijeću. – kaže baka Ana.

Badnjak je značio i okupljanje seljana na tzv. otvorenom ognjištu. Ispred kuća ili u centru sela navečer bi se, prije i nakon mise polnoćke, palila velika vatra uz koju su se seljani družili, pili (kuhano) vino i pjevali božićne pjesme. Vatra se ne bi smjela gasiti, morala je „dočekati“ božićno jutro. Isto tako, u kući je uvijek jedno svjetlo (bile su to lampe i fenjeri kada nije bilo struje) moralo gorjeti tijekom noći.

Slavonska tradicija živi do danas, no odlikuje je, sigurno, nešto raskošniji folklor. U mnogim ćete kućanstvima, prvenstveno seoskim, vidjeti kako se i koliko istinski proživljava slavljenje Božića – ono oku nevidljivo, nematerijalno. Ipak, vrijeme je to kada se okuplja obitelj i slavi život.