90 godina veličanstvenog narodnog hrama- Hrvatskog doma

Prije 90 godina složni, rodoljubivi građani Broda na Savi sagradiše svoj narodni hram - „Hrvatski dom“. Te 1925. godine u cijeloj je Hrvatskoj proslavljana tisućgodišnjica utemeljenja Hrvatskog kraljevstva i krunjenja kneza Tomislava za prvog hrvatskog kralja, pa je izgradnja „Hrvatskog doma“ bila najljepši doprinos obilježavanju ove velike i značajne obljetnice.

Godinu dana ranije „Hrvatska zajednica“ piše: Posvuda, diljem domaje naše drage, radi se i osniva na tom polju bilo čitaonice, bilo klubske i društvene prostorije, sve mali i skromni, ali zato intimni i pravi hrvatski Domovi. U njima će da raste, napreduje i da se goji nacionalna svijest i rodoljubni osjećaji, u njima će da se sprijatelji brat s bratom, da se upoznadu jer svi smo sinci jednog roda, svi smo braća jednog plemena, pa će da nas tako prava hrvatska narodna duša, da poveže i ojača, da napredujemo i da se razvijamo u našem Hrvatskom Domu.

Službena vlast u Brodu na Savi nije htjela dati zemljište za gradnju doma, ali našla se je plemenita duša, skromna al rodoljubna brodjanka, gdja Aurelija Kuss – Bogdanović, koja je uvidjela prijeku potrebu gradnje Hrv. Doma kod nas, pa se je u svojem velikodušju sjetila te prijeke potrebe i darovala sve svoje nekretnine u Mesićevoj ulici hrvatskim društvima, koja će da na tom temelju dalje grade i postave dostojan i veličanstven hram hrvatski Dom.

Gospođa Aurelija bila je tada udovica, a djece nije imala. Njen muž Miroslav Kuss, predstojnik Zemaljske blagajne u Zagrebu i Vitez reda Franje Josipa, umro je još 1909. godine. Darovana nekretnina sastojala se od solidne kuće prizemnice s haustorom, s dugim dvorišnim krilima, u Mesićevoj kbr. 15, prostranog dvorišta i vrta. Za fasadu kuće upotrijebljena je dekorativna žuta opeka i karakteristični stilski reljefi, te je to bio lijepi građanski dom.

Između gospođe Aurelije i hrvatskih društava u Brodu sklopljen je 16. veljače 1924. godine ovaj darovni ugovor:

Ja Aurelija Kuss rodj. Bogdanović iz Broda Mesićeva ulica br. 15, da se odužim za svoga života svojoj hrvatskoj domovini povodom hiljadugodišnjice Hrvatskog Kraljevstva, darivam neoporecivo Hrvatskom pjevačkom društvu „Davor“, Hrvatskom dobrotvornom gospojinskom društvu i Hrvatskoj čitaonici svima iz Broda na Savi moje nekretnine upisane u gruntovnom ulošku broj 297 porezne općine Brod n.S. naročito kuću sa svim nusprostorijama, dvorištem i vrtom nalazećim se u Brodu n.S. Mesićeva ulica br. 15 koje nekretnine vrijede 50.000 dinara i dozvoljavam daroprimcima, da si mogu rečene nekretnine odmah sa pravom uknjižbe prava vlasništva na njihovo ime i korist u gruntovnici prenijeti.

Ugovor dalje navodi: Za slučaj da bilo koji od daroprimaca na bilo koji način promijeni hrvatsko ime ili napusti hrvatsko stanovište, onim časom gubi pravo na darovanu imovinu i njegov dio imade pripasti preostalim daroprimcima.

Za slučaj da koji od daroprimaca bilo s kojeg razloga prestane djelovati ili bude po vlasti raspušten, imade pripasti dio darovane imovine onim daroprimcima koji preostanu kao takovi...

Daroprimce je gospođa Aurelija obavezala da novopodignuti dom ima služiti hrvatskoj stvari, a imaju ga nazvati imenom „Hrvatski dom“ i to vidno na zgradi istaknuti.

Daroprimci su se Ugovorom obvezali poštovati volju darovateljice, koju će nakon smrti pristojno pokopati i vječnomu počinku spremiti, te grobnicu uzdržavati u redu.

Tim rodoljubnim činom gospođe Aurelije Kuss dobiveno je zemljište za gradnju „Hrvatskog doma“, pa se odmah prišlo formiranju Odbora za gradnju na čelu kojega je bio trgovac Ante Markotić iz Starčevićeve ulice, za prvog potpredsjednika izabran je veletrgovac vinom Ante Berković, a za drugog gđa Ana Friedrich, supruga trgovca Vuje, predsjednica Hrvatskog dobrotvornog gospojinskog društva i kuma vatrogasne zastave, dok je tajnikom imenovan advokat dr. Josip Krpan.

I onda je počela velika akcija prikupljanja priloga za gradnju Doma.

A bilo je to vrijeme nesklono Hrvatima. Upravo danas, kada nas sa sviju strana stižu nevolje i jadi, kada nam se naša draga domovina cijepa i dijeli, kada se trgaju živi dijelovi čistoga nam hrvatskog roda i predaju tuđinu na milost i nemilost, upravo sada potrebita nam je solidarnost, sloga, potreban nam je intiman krov naš, gdje ćemo se porazgovarati, prozboriti i utješiti, pa da složnom krenemo svojim započetim putem, koji vodi k cilju našem, slobodnom i velikom hrvatskom Domu – pisala je „Hrvatska zajednica“ i k tome redovito izvještavala o darovateljima i iznosima novca za gradnju. Ali mnogi su dali priloge i u materijalu.

Nacrte za „Hrvatski dom“ napravio je arhitekt Aleksandar Freudenreich, a gradnju izvelo brodsko građevinsko poduzeće „Till i Šimić“. S radovima je započeto u rujnu 1924. godine i gradnja je brzo napredovala, pa je već nakon šest mjeseci, 14. ožujka 1925. godine bilo je svečano otvorenje „Hrvatskog doma“.

Danas se po prvi puta javno otvaraju vrata jednog zdanja u Brodu n.S., koji nosi ponosno ime „Hrvatski Dom“. Dana 14. ožujka 1925., sedam dana prije nastupa kalendarskog proljeća znači za hrvatsko-narodni i kulturni život grada Broda pravi nastup proljetnih struja u velikoj godini i tisućgodišnjici hrvatskog kraljevstva (...) Kao što svaki sloj društva po svojoj duševnoj pripadnosti ima jedno sastajalište i jednu sjenatu lipu za zborovanje, nisu ni Hrvati grada Broda mogli odoliti tom istom porivu, već su se dali zdravim razumom i poštenim srcem da riješe problem svog hrvatskog napretka i da svoj grad ukrase jednom hrvatskom nacionalnom tekovinom… čitamo u „Hrvatskoj zajednici“.

Koliko je rodoljubivog zanosa i ponosa u tim tekstovima „Hrvatske zajednice“ iz 1925. godine, ali i zavisti, antipatije, podcjenjivanja, pa i ruganja u režimskim „Brodskim novinama“. Za njih je „Hrvatski dom“ bio neznatna, nezgrapna zgradurina u zabitnom dvorištu, u koju je ulupano milijun narodnog novca. Gradnju Doma rešilo je par ljudi na svoju ruku i samo što je još nekolicina ljudi upitano za mnenje, ostalo gradjanstvo nije imalo pojma gde i šta će se zapravo graditi – komentirali su. A, to što su i neki Srbi i oni koji su bili jugoslavenski orijentirani, dali priloge za Dom, „Brodske novine“ pišu: ….da je to sve skupa jedan bezobrazluk, jer prilozi za „Hrv. Dom“ kupili su se i od onih Hrvata kao i od Srba, koji jugoslavenski misle i osjećaju i čiji obol za „Hrv. Dom“ iznosi znatan deo priloženog novca.

Ovo treba upamtiti i u buduće zauzeti sasvim dugi stav prema prosjačenju raznih ustanova, koncentrisanih u baru brodske „Hrv. zajednice“.

Kroz 90 godina „Hrvatski dom“ proživio je burnu povijest. Zbog nemogućnosti otplate duga kod Prve hrvatske štedionice, Dom je već 1928. prodan Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, a od 1933. vlasnik postaje grad Brod. Za Drugog svjetskog rata njemačka vojska uzima Dom za svoje potrebe i on postaje „Soldatenheim“. Poslije rata naziv „Hrvatski dom“ bio je nepoćudan i vlasti mu mijenjaju ime u „Dom kulture“, u kojem djeluje Gradsko kazalište i kino „Jadran“.

Nitko od nasilnika nije se obazirao na uvjete pod kojim je gospođa Aurelija Kuss-Bogdanović dala donaciju. K tome, njezin grob je zapušten, spomenik srušen, odbačen i zarastao u korov.

Samo nakratko, 1971. godine, Domu je vraćeno njegovo pravo ime „Hrvatski dom“, pa je opet zabranjeno. Tako je bilo do sloma jugoslavenskog komunističkog režima i demokratskih promjena.

U „Hrvatskom domu“ ponovno su se, uz kinopredstave, stali održavati kazališni i drugi kulturni programi. U Dom je smještena „Matica hrvatska“, a obnovljenog imena, u Dom se vratilo i Hrvatsko pjevačko društvo „Davor“.

Sav ushićen, autor knjige o „Hrvatskom domu“ (iz koje su crpljeni ovi podaci), dr. Mato Artuković, piše:

Obnovljen i uređen. Hrvatski dom preuzima ponovno onu misiju, koju su mu namrijeli oni koji su ga gradili. Dužnost je ove generacije Brođana da ih se s poštovanjem i barem na tren sjeti.

Samo, probuđeni rodoljubni zanos kratko je trajao. Onda je radi nerentabilnosti zatvoreno kino, „Davor“ i „Matica hrvatska“ dobili su druge prostore i u Domu je ostalo samo uredništvo „Posavske Hrvatske“.

Danas je „Hrvatski dom“ vlasništvo Grada. Oronuo, zapušten i gotovo napušten. U njemu se ništa ne događa, a uskoro ga napuštaju i posljednji stanari - „Posavska Hrvatska“. Na ovu tužnu činjenicu gospođa Aurelija i svi oni koji su s toliko žara dali svoj prilog i sudjelovali u nastanku „Hrvatskog doma“, sigurno se sada okreću u grobu. Hoće li se itko od odgovornih bar zacrvenjeti. Kad bi razum prevladao, „Hrvatski dom“ bi ove godine bio obnovljen i u njemu bi se održala svečana proslava ove velike obljetnice, jer ne bude li nešto poduzeto, stotu neće ni dočekati.