Željko Marjanović iz Davora pješice stigao u Rim – 1250 kilometara vjere i snage!

Trideset i tri dana, 1250 kilometara i nebrojeno molitvi – toliko je trebalo Željku Marjanoviću iz Davora da pješice stigne do Rima, kamo je 3. rujna krenuo vođen vjerom, nadom i ljubavlju. U nedjelju, 5. listopada, njegov se put završio pred veličanstvenim Bazilikom svetog Petra, nekoliko dana ranije od planiranog, s čak stotinjak kilometara više nego što je prvotno namjeravao prijeći.

Njegov dolazak vremenski se podudario s Jubilejskim hrvatskim nacionalnim hodočašćem u Rim, koje traje od 5. do 12. listopada, pa će Željko biti dio velikog zajedništva hrvatskih vjernika koji su se iz svih krajeva zemlje uputili prema srcu Katoličke crkve.

Molitva i poniznost pod svodom Vječnog grada

U utorak, 7. listopada, hrvatski će hodočasnici sudjelovati na svečanoj misi na Trgu svetoga Petra u 18 sati, koju predvodi mons. Dražen Kutleša, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zagrebački nadbiskup. Dan poslije, 8. listopada, u 10 sati održat će se generalna audijencija sa Svetim Ocem, koji bi se trebao pojaviti na Trgu papamobilom već oko 9.30.

U četvrtak, 9. listopada, planirana je i misa u bazilici sv. Pavla, posvećena hrvatskim hodočasnicima, s posebnim činom prolaska kroz Sveta vrata, što za mnoge vjernike ima duboko duhovno značenje.

Slavonac koji molitve nosi u srcu

Željko, skromni čovjek iz malog slavonskog mjesta, poznat je po svojim pješačkim hodočašćima na kojima je već prešao tisuće kilometara. Na ovom putu u Rim, kako sam kaže, nosio je molitve, zahvale i vapaje svih onih koji su ga pratili u mislima i molitvama.

– Sve vaše želje i potrebe položio sam na grobove svetih apostola – poručio je zahvalno po dolasku.

Pun sreće i ispunjenja što je ostvario još jedan životni san, Željko još nije donio odluku o povratku. Dok se većina hodočasnika planira vratiti autobusima, on razmišlja o tome da – kako sam kaže – napravi „još jedan đir“. Možda ponovno pješice, stazama svetaca i pustinjaka, natrag prema svojoj Slavoniji i svom Davoru.

Jer za Željka Marjanovića, svako je hodočašće mnogo više od puta – to je razgovor s Bogom, s ljudima i, ponajviše, sa samim sobom.