Pretučeš policajku – i ne ideš u zatvor? Nije jedini slučaj. Donosimo primjer iz Slavonskog Broda.

Dok je policajka na zagrebačkom Autobusnom kolodvoru prošlog ljeta, u službenoj uniformi i na radnom mjestu, pokušavala obaviti rutinski zadatak, situacija se u svega nekoliko trenutaka pretvorila u prizor brutalnosti kakav se ne zaboravlja – udarci šakom u glavu, povlačenje po podu, udaranje glavom o zid, otimanje službene veze i očajnički pokušaji da dozove pomoć, sve to uz povike napadača koji je negirao njezin autoritet i nazivao je mafijom, da bi potom pobjegao pa se ponovno vratio i nastavio napad, sve dok ga nije prekinuo slučajan dolazak čistačice čiji je vrisak bio presudan da se nasilje zaustavi.

Danas, gotovo godinu dana kasnije, ta ista priča dobila je svoj sudski epilog – ali ne i osjećaj pravde.

Nepravomoćna presuda kojom je 33-godišnji državljanin Maroka osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina, izazvala je ogorčenje i nevjericu, ne samo unutar policijskih redova nego i šire javnosti, jer u praksi znači da za ovakav napad – zatvorske kazne nema, osim ako se nasilje ne ponovi.

Sindikat policije Hrvatske reagirao je bez zadrške, jasno i bez ublažavanja, upozorivši kako ovakva presuda ne predstavlja samo pravni zaključak jednog slučaja, nego ozbiljan društveni signal koji nadilazi granice sudnice.

– Postoji trenutak kada država mora jasno pokazati gdje je granica. Danas, ovom presudom, nije – poručili su, naglašavajući kako se ovdje ne radi o izoliranom incidentu, nego o napadu na službenu osobu, odnosno na samu državu i sustav koji bi takve napade morao sankcionirati jasno i nedvosmisleno.

Ono što ovaj slučaj dodatno opterećuje jest činjenica da se ne radi samo o nasilju, nego i o kontekstu – osobi bez važećih dokumenata, za kojom je raspisana međunarodna tjeralica, što otvara pitanja koja, kako upozoravaju iz Sindikata, više nije moguće ignorirati.  

U cijeloj priči jednako snažno odjekuje i – zaglušujuća tišina. U slučaju brutalnog premlaćivanja policajke u Zagrebu, ponovno se nisu oglasile one koje se inače prve postavljaju kao moralni autoriteti kada je riječ o nasilju nad ženama – pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kao ni dobro poznata imena s javne scene poput udruge BABE, Sanje Sarnavke i njima sličnih, kojima su inače puna usta borbe protiv femicida, patrijarhata i zaštite žena.

No kada je žena u uniformi, pretučena na radnom mjestu, odvučena po podu i udarana glavom o zid – tada, čini se, nastupa selektivna tišina jer očito nisu sve žene iste. Neke, izgleda, ne ulaze u narativ.

Ipak, koliko god ovaj slučaj bio šokantan, nije usamljen. Ako se pogled usmjeri prema Slavonskom Brodu, na presudu donesenu u siječnju prošle godine, otvara se gotovo paralelna priča – možda još brutalnija u svojoj kronologiji, ali jednako blaga u svom završetku.

Riječ je o slučaju koji datira još iz svibnja 2017. godine, kada je muškarac, revoltiran ljubomorom prema supruzi, u obiteljskoj kući započeo nasilje koje je vrlo brzo preraslo u pokušaj teškog ozljeđivanja i otvorene prijetnje smrću, pri čemu je žrtvu srušio na tlo i zadao joj niz udaraca rukama i nogama u predjelu glave i vrata, uzrokujući ozbiljne ozljede – prijelom zigomatične kosti, prijelom nosne kosti, višestruka nagnječenja po licu i vratu – da bi potom, u trenutku kada su djeca pokušala intervenirati, posegnuo za kuhinjskim nožem koji je prislonio ženi na potiljak uz riječi koje ne ostavljaju prostor za dvosmislenost:

- Zaklat ću te, izmasakrirat ću te, izrezbarit ću te, ubit ću te.

No, nasilje tu nije stalo.

Kada su policijski službenici po dojavi o obiteljskom nasilju stigli na intervenciju i pokušali smiriti situaciju, napadač je uzeo mač duljine 60 centimetara i mačetu duljine 51 centimetar te njima nasrnuo na policajce, zamahujući prema glavi, pri čemu je jedan policajac zadobio ozljedu, dok su ga drugi jedva svladali, sve to u situaciji u kojoj je napadač, i nakon uhićenja, nastavio prijetiti riječima:

-Sve ću vas pobiti kad izađem iz zatvora.

Kao da to nije dovoljno, naknadno je utvrđeno da je u kući neovlašteno držao i dvije ručne bombe te gotovo 900 komada streljiva, čime je cijeli slučaj dobio dodatnu dimenziju ozbiljne sigurnosne prijetnje.

Ishod?

Nakon gotovo osam godina, sudski epilog donosi jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine – uvjetno, uz rok kušnje od četiri godine.

Dakle, ni u ovom slučaju zatvorske kazne – nema.

Dva slučaja, dvije različite priče, ali isti obrazac: teško fizičko nasilje, napadi na službene osobe, prijetnje smrću, uporaba oružja – i na kraju presude koje ostavljaju dojam da težina djela ne prati težinu sankcije.

Drugim riječima, nasilje više nije iznimka – ono postaje obrazac; a kada se takav obrazac susretne s presudama koje ne prate težinu djela, rezultat nije samo pravna nelogičnost, nego ozbiljan društveni problem. Jer ako granica postoji samo na papiru, a ne i u praksi, tada ona prestaje biti granica - i postaje tek sugestija.

Država koja nasilje nad vlastitim službenicima ne sankcionira jasno i odlučno, u trenutku kada istodobno bilježi porast napada i vrijeđanja policije, riskira da izgubi ono što bi trebala najčvršće štititi – autoritet, povjerenje i osjećaj sigurnosti. U tom kontekstu, riječi Sindikata policije ne zvuče kao pretjerivanje, nego kao dijagnoza- poruka je poslana, i nije dobra.

foto: Ilustracija