Pismo koje nismo mogli neobjaviti

Ovo je priča o dečku koji je prošao kroz mnogo toga u životu, te i dalje prolazi. Emocionalno je nestabilan, odustao je od svega, od samoga sebe i ne pušta nikoga blizu. Javila nam se jedna čitateljica koja je rekla da je u jednom periodu života bila u sličnom stanju, upoznala ga igrom slučajnosti i stalno joj je ponovno dolazio i odlazio iz života, ali makar ostajao i samo na kratko usrećivao ju i djelovao  na način na koji nitko drugi nije mogao i ni dalje ne može i korak po korak ju izvukao iz tog stanja.

Ovo je njezino pismo ovom dečku i pokušaj da vrati vjeru i ljubav u sebe.

"Vidjela sam dobro u tvome zlu. Vidjela sam tvoju lošu stranu i zavoljela ju, valjda je moj nemir prepoznao tvoj. Bilo je vrijeme kada sam odustala sama od sebe. U podsvijesti sam vjerovatno samo željela da me netko spasi od mene same, ali nije.
Najgore je biti zatočenik sam svojih misli koje te guraju sve dalje i dalje dok ne odeš predaleko, dok ne dođeš do te točke da nemaš gdje dalje otići.
Pred tobom stoji samo provalija u koju znaš da ako zakoračiš da nema povratka, da nema više koraka, da ćeš do kraja života nastaviti samo padati u crnilo i bezdan svojih misli u koje ćeš propadati sve dublje. Napravila sam i taj korak, ali me nešto nagnalo da posegnem za rubom, da se zaustavim od pada u nepovrat. U zadnji trenutak sam shvatila da netko ipak nije odustao od mene, to sam bila ja.
S razlogom sam ti rekla da osobe koje su odustale same od sebe, samo trebaju nekoga tko neće odustati od njih, zato jer je nekada i meni samo to bilo potrebno. Ja sam sama prošla kroz to sve, ali tebi ne dopuštam.
Ne želiš pokazati ono dobro u sebi zato jer je već jednom bilo u pogrešnim rukama koje nisu shvaćale što posjeduju, kakvu vrijednost drže.
Ruke koje su bile toliko nemarne i svjesno pustile da im sve to isklizne iz njih i razbije se u milijun komadića.
Ja sam zavoljela i te razbijene komadiće jer su me podsjetili na sve ožiljke i posjekotine koje sam zadobila pokušavajući skupiti vlastite fragmente duše i osjećaja s poda po kojima su drugi i dalje gazili uključujući i mene dok sam ih pokušavala spriječiti da unište i ono malo što je ostalo.
Koliko god i dalje boljelo i krvarilo ne odustajem od tih komadića, ne dopuštam im da trunu na podu jer su baš ti komadići ono dobro u mojemu zlu i jedino što ga sprječava da prevlada u potpunosti. Ne odustajem ni od tebe ni od sebe. Što kažeš na to da surađujemo? Ti pomozi meni, a ja tebi? Skupimo ono što je preostalo i možda dobijemo i više nego što je bilo, a rane će proći kad tada. Iako će ožiljci uvijek ostati prisutni, podsjećat će nas na ono što im je pomoglo da zarastu dok su bili ništa drugo nego otvorena rana.
Jednom sam ti rekla da svi imamo više strana, ali da ljudi najćešće traže i izvuku baš onu krivu stranu, ali da smatram da si ti vrijedan daljnjeg traženja, da u tebi ima još mnogo toga za pronaći i to iz razloga zato što si ti jedina osoba koja to uspijeva izvući iz mene. Taj dio sam ti prešutila onda, ali sada znaš. Ne pokazujem često emocije, ne prelazim ni preko ponosa, ali su neke osobe jednostavno vrijedne toga.
Znat ćeš tko je u pitanju kada vidiš, pogotovo kada pročitaš zadnjih par rečenica i prepoznat ćeš budalu koja ne samo da ti je došla usred noći nenajavljena na drugi dio grada samo da te vidi, nego je zbog tebe pisala novinama, svim većim svjetskim portalima, Kolindi, čak i Obami Hahaha
Toliko puta sam ti rekla da vrijediš mnogo više nego što misliš, ali mi nisi vjerovao. Čini se da ti moram to i dokazati. Vrijedan si čak i međunarodne i svjetske blamaže budalo moja, zapamti to.

For the one and only L.J.K. "