S Ivanom Lutzom o Marsonikonu, SF-u, romanima i žrtvovanju vola

Ove godine bit će održana 5. po redu SF konvencija Marsonikon, 18. lipnja u prostorima brodske Tvrđave. Marsonikon je konvencija znanstvene fantastike, književnosti, ali i znanosti općenito, te okuplja ljude iz cijele regije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije i slično, a u skorije vrijeme bi se trebalo sve proširiti i na širi dio Europe. Tim povodom razgovarali smo s Ivanom Lutzom, fizičarom i SF piscem.

"Brodski SF pisci, Rako, Gordan, ja i slični, nismo bili involvirani u prvu ideju Marsonikona kada je SF Orion došao na tu ideju. Mi smo se uključili u njihov rad nevezano za konvenciju i tako je to krenulo, Ratko je lupio naziv Marsonikon i onda smo rekli što mi ovdje ne bi imali konvenciju, plus što Slavonski Brod ima odličan geopolitički položaj, ista udaljenost i od Zagreba i Beograda. A kako je ovo tržište u Hrvatskoj užasno malo, te čitamo na portalima kako sve manje ljudi kupuju knjige, pisci, umjetnici, slikari i ostali ne mogu jedni bez drugih. Mi drugačije ne možemo, koliko god neki drugi mislili drugačije, ne vidimo nacionalnosti i jednostavno smo se odlučili udružiti. Marsonikon danas surađuje s udrugama iz cijele Hrvatske, Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine, te ne vidim zašto ne bismo bili umjetnički prijatelji", kaže Lutz koji je zadovoljan dosadašnjim tijekom Marsonikona.

"Na Marsonikon dođe između 500 i tisuću ljudi svake godine, ulaz je besplatan, ima puno događanja, projekcija filmova, moete kupiti knjige. Dakle, ovo je rijetki događaj gdje se promiče književnost i kao što to radi Gradska knjižnica,  bude predavanja, promocija knjiga, kupnje po jeftinim cijenama. Svi oni koji vole takvu vrstu zabave, dolaze, nema narodnjaka, cajki i pečenki", ističe.

Koliko je teško biti SF pisac, pogotovo kada usporedimo druge vrste književnosti, odnosno mora li se za SF imati bujnija mašta?

"Koliko je teško, ne znam, jer sam prvenstveno profesor fizike, a pisac SF romana i priča sam kada vrijeme dozvoli i kada radne obaveze puste na miru. Ne živim od SF pisanja i ono mi je ventilacija. Kako se nositi u ovom vremenu koje je žuasno brzo, na klik i lajk? Jako malo ljudi stane, pomiriše cvijet, zagrli drvo, uzme knjigu. Prema tome, vrlo teško je bilo što kreativno raditi, jer živimo u takvom okruženju i meni se to tako čini, kao piscu, profesoru, ocu, da je sve važnije od kreativnosti, nekakvog razvijanja, vrlo ospkurne i niske strasti se bude u društvu. To je pitanje od milijun dolara i kako mlade, stare, srednje nagovoriti da razvijaju kreativnost i kritičko mišljenje, te da svi gledamo kako je to u redu", kaže Lutz. 

Ima dobrih vijesti i u životu Ivana Lutza.

"Izlazi sada zajednička priča Sundaća i mene u zbirci Marsonic, a što se mene samoga tiče, roman je već gotov neko vrijeme, trenutno je kod urednika i zbog nekakvih objektivnih razloga zamolio da se odgodi izdavanje za jesen, jer će mi jedna poprilična faca napisati predgovor, pa čekam njega. Moj prijatelj Mrvelj kaže "ne kolji vola radi kile mesa", pa ja nisam svoga zaklao i čekamo jesen kad izađe roman", rekao je za kraj razgovora Ivan Lutz.