Andrija (64): Idem u Njemačku raditi na skeli, nema mi druge!

Iseljavanje iz Slavonije i dalje ne jenjava. Mladi ljudi, primorani pronaći egzistenciju u drugim državama, odlaze privremeno, no kad počnu raditi i srede svoj status, većina njih ne namjerava se uskoro vratiti. 
I ne samo mladi, na autobusnim kolodvorima sve je više i starijih muškaraca i žena koji su do jučer ispraćali sinove i kćeri na rad u inozemstvo, a sad su i oni krenuli njihovim stopama. Sve se preokrenulo. Kad je potraga za boljim životom u pitanju, nema pravila, jer ugroženi su svi, pišu 24sata.

- Na sve moguće načine pokušavao sam preživjeti i ostati u Hrvatskoj. Mislio sam kuda ćeš ti u tim godinama, ali kriza je stisnula, kao i reuma u mojim kostima. Stisnem zube i idem dalje. Uvjeta za mirovinu nemam, radni staž mi je na silu prekinut, vojnu mirovinu nisam mogao dobiti jer su mi, unatoč PTSP-u, rekli da mi nije ništa. I što drugo nego s ovim mladim ljudima ukrcati se na autobus i otići. Godinu dana sa svoje 64 godine radim na gradilištima sjeverne Njemačke, a kući dolazim samo za blagdane. Odoh sad i, ako Bog da, kući ću na nekoliko dana doći za Uskrs - rekao je Andrija Katinić iz Slavonskog Broda.

Treba se u ovim godinama penjati po skelama jer radim kao skelar - dodao je Katinić. 

Među mladim putnicima su i prijatelji Ivan Rapić (35) i Pavo Crljen (31), koji putuju za Pforzheim, gdje rade kao elektroinstalateri.

- Malo je teško kod kuće ostaviti troje djece i suprugu, ali nema druge. Ovdje sam radio kod privatnika za plaću od 3000 do 3500 kuna te nikako da sastavim kraj s krajem. Kad bih platio sve obveze, ništa mi nije ostajalo. Iz mjeseca u mjesec sam tonuo sve dublje u minus. Sad znam zašto radim. Plaća pokrije troškove obitelji i moje, a nešto nam i ostane – rekao je Pavo Crljen prije odlaska.

Kriza je toliko stisnula da nemam izlaza

Andrija se nada da će za Uskrs doći na nekoliko dana kući. Kaže da je sve probao i da jednostavno ne može više tu preživjeti. Nema uvjete za mirovinu, a kako kaže, radni staž mu je na silu prekinut. Iako ima PTSP rekli su mu da mu nije ništa, pa nije mogao dobiti ni vojnu mirovinu. Kako kaže, nema što drugo nego se ukrcati s mladim ljudima i pokušati si spasiti starost.

Franjo Lepan/24sata