Mama mu promijenila ime u čast priznanja, a sada mora ići u Njemačku: 'U Hrvatskoj mladi nemaju budućnost'

 Rodio sam se kao Karlo, ali to sam ime nosio vrlo kratko. Samo dva dana poslije mama mi je promijenila ime u Viktor, po velikoj hrvatskoj pobjedi – kaže mladi Brođanin Viktor Kraljev, koji se rodio upravo na dan međunarodnog priznanja RH, 15. siječnja 1992, piše Večernji list.

Kada su na televiziji javili koliko nas je zemalja priznalo, u njegovoj je kući zavladalo veliko slavlje. Slavilo se priznanje i njegovo rođenje. Prije dvije godine oženio se i dobio sinčića. Žive kod njezinih roditelja. Mnogo njegovih prijatelja otišlo je na Zapad, uskoro će i on njihovim stopama.

Mladi bez budućnosti

– U Hrvatskoj danas mladi nemaju budućnost i perspektivu, osobito ovdje u Slavonskom Brodu. Osim konobarenja i možda nekog posla u Đuri Đakoviću, ništa drugo nam se ne nudi, ali to je sve sitan novac. Ni vani nije bajno, ali ljudi rade, zadovoljni su – kaže Viktor.

On sam završio je srednju školu za zavarivača, ali nikada nije radio u struci. Obavljao je razne sezonske poslove poput prodavača, konobara i pizza-majstora. Dragovoljno je odslužio vojni rok, nadajući se poslu u vojsci, ali nije primljen. Ponudili su mu polaganje ispita za vozača kamiona, uz mogućnost zapošljavanja u prometnoj postrojbi, no nije imao novca. U međuvremenu je završio tečaj za TIG zavarivača i dobio posao u jednoj inozemnoj tvrtki. Želio je ostati u Hrvatskoj, ali s ovdašnjim primanjima bilo bi mu, kaže, prilično teško uzdržavati obitelj, a o rješavanju stambenog pitanja i kupnji automobila ili nekoj trećoj krupnijoj stvari mogao bi samo sanjati.

Odlazi u Njemačku

Trenutačno intenzivno uči njemački, a početkom ožujka trebao bi početi i raditi u Njemačkoj.

– Zadovoljan sam jer je posao dobro plaćen. Satnica je za početak 12 eura, uz osiguran smještaj. Ovdje bih za isti posao zarađivao 19 kuna, ako ne i manje. Šest mjeseci bit ću na probnom radu, a onda ću potpisati ugovor za stalno. Tada će za mnom doći žena i dijete. Nema smisla živjeti na grbači roditelja i žicati za kavu – završio je Viktor.

Foto: ivica Galović/Pixsell