Tiho, samozatajno i stručno – ovako izgleda kad kultura nije paravan za aktivizam

Nakon što je Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda proteklih tjedana završila na naslovnicama zbog kontroverznog nastupa grupe ŽEN u sklopu manifestacije U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić – čiji je nastup izazvao ogorčenje dijela javnosti zbog, kako su brojni roditelji i prosvjetni djelatnici isticali,  neprimjerenogi ideološkog sadržaja – dojam je bio da je institucija zapela u vrtlogu kulturnog aktivizma i nes(p)retne politike. No, unatoč takvim izletima u sferu skandala, unutar iste ustanove djeluju i oni koji tiho, samozatajno i predano rade na očuvanju istinskih vrijednosti – i koji nas svojom stručnošću i predanošću uistinu mogu učiniti ponosnima.

Jedan takav odjel, koji uglavnom ostaje po strani dok se bura raznih PR gafova i programskih promašaja smiruje, jest Spomen-dom Dragutina Tadijanovića. Riječ je o segmentu Galerije koji bez pompe njeguje ono što bi trebala biti srž svake kulturne ustanove: baštinu, umjetnost i autentičan dijalog s publikom.

Upravo zahvaljujući tom samozatajnom, ali visoko stručnom timu, Galerija umjetnina Slavonskog Broda ovih je dana zasjala izvan granica našeg grada. Naime, s ponosom je ustupila izložbu “70 godina Rapskih pjesama” Gradu Rabu, gdje je u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Rab i uz pokroviteljstvo Grada Raba, izložba svečano otvorena.

Važno je naglasiti da se radi o jednoj od rijetkih autorskih izložbi iz Slavonskog Broda koja je proteklih godina gostovala izvan našeg grada. I to ne bilo gdje, već na otoku koji je nadahnjivao samog Dragutina Tadijanovića.

Izložba, nastala u sklopu manifestacije Tadijine jeseni 2024., prati pjesničku ostavštinu Tadijanovića i njegovu neraskidivu vezu s otokom Rabom – mjestom koje ga je godinama inspiriralo i kojem se vraćao sve do kraja života.

Na otvorenju su sudjelovali kustosica Dajana Breznik i skrbnik ostavštine Miroslav Bjelobrk, dostojno predstavljajući ne samo Tadijanovića i Brod, već i jednu tihu, zrelu i nenametljivu kulturnu politiku koja ne traži aplauze, već ostavlja trag. Njihova stručnost, posvećenost i entuzijazam zaslužuju svaku pohvalu – jer iza ovakvih izložbi ne stoji PR mašinerija, nego ljudi koji žive kulturu iznutra.

Suradnja s domaćinima – ravnateljicom POU Rab Katarinom Ribarić, gradonačelnikom Nikolom Grgurićem i profesorom Igorom Čabrajom s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu – bila je primjer promišljenog kulturnog povezivanja dvaju gradova.

Vrijednost izložbe dodatno su obogatili radovi studenata zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, inspirirani Rabskim pjesmama. Kroz medije crteža, grafike, akrila i ulja na platnu, otvorili su suvremeni dijalog s Tadijanovićevim stihovima i pokazali kako baština može živjeti i rasti – bez skandala, performansa i provokacija.

Ako išta ova priča dokazuje, onda je to da još ima djelatnika koji svoj posao shvaćaju kao misiju, a ne kao pozornicu. I dok se u jednoj sobi Galerije lome koplja oko granica (ne)ukusa, u drugoj nastaje kultura koja nas povezuje, oplemenjuje i – s pravom – predstavlja i izvan granica Slavonskog Broda.