Prvi nacionalni Dan sjećanja na ubijenu djecu: Slavonski Brod postao simbol boli

SLAVONSKI BROD – Grad koji je u Domovinskom ratu izgubio najviše djece u Hrvatskoj – njih 28 – danas je bio središnje mjesto obilježavanja prvog nacionalnog Dana sjećanja na djecu poginulu u Domovinskom ratu. Ovaj dan, službeno uvršten u kalendar spomendana zahvaljujući inicijativi Ministarstva hrvatskih branitelja i podršci Vlade RH, prvi se put obilježava 3. svibnja, simbolično – upravo u Slavonskom Brodu, gradu-simbolu prekinutih dječjih života.

U znak poštovanja prema najnevinijim žrtvama rata, premijer Andrej Plenković predvodio je izaslanstvo Vlade koje je položilo vijence ispred spomenika Prekinuto djetinjstvo, dok su obitelji stradale djece i predstavnici udruga iz svih krajeva Hrvatske dijelili bol i uspomene koje ne blijede.

– Zahvaljujem udrugama, roditeljima i svima koji su svih ovih godina čuvali uspomenu na ubijenu djecu, na sve one koji su tada bili jako mali, a stradali su pod granatama, u skloništima, na igralištima – rekao je Plenković, podsjetivši kako je u Domovinskom ratu ubijeno 402 djece, a ranjeno njih više od 1.200.

Premijer se posebno zahvalio potpredsjedniku Vlade i ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu, koji je pokrenuo zakonsku inicijativu za uvođenje ovog spomendana, te istaknuo da zločini nad djecom, civilima i civilnom infrastrukturom jasno ukazuju na karakter velikosrpske agresije koju je vodio režim Slobodana Miloševića.

– Za zločine nad djecom, nažalost, nitko nikada nije odgovarao. Ranjeni su ne samo oni koji su ubijeni, nego i čitave njihove obitelji, majke, očevi, braća i sestre koje su nastavile živjeti s traumom – dodao je.

„Predugo smo čekali da nas priznaju kao žrtve“

Predsjednica Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata, Julijana Rosandić, naglasila je koliko dugo je trajala borba da civilne žrtve, a posebice stradala djeca, dobiju zakonodavno priznanje i trajni spomen.

– Predugo smo čekali, predugo da nas se prizna kao žrtve Domovinskog rata. Ali danas, ovaj spomen-dan ostaje i kad nas ne bude – kao trajno sjećanje i obveza budućim generacijama – poručila je Rosandić. Podsjetila je kako u Brodu postoje dvije obitelji koje su potpuno izumrle – više nitko ne postoji tko bi im upalio svijeću.

„Vrijeme nas nije izliječilo. Samo smo naučili živjeti s ranama.“

Zdenka Mijatović, majka poginulog dječaka, s bolom i ponosom prisjetila se svog sina Dejana, koji je stradao na igralištu. Te kobne godine, u granatiranju je ranjena i njezina kći, a treća kći dotrčala je kući i kroz plač rekla: „Brat je poginuo.“

– Moje dijete bi danas imalo 46 godina. Taj dan nam je promijenio život zauvijek. Nama vrijeme nije izliječilo rane, vrijeme nas je samo naučilo živjeti s njima – rekla je.

Upitana je li ovaj dan barem djelomična satisfakcija za neizmjernu bol koju roditelji nose, odgovorila je:

– Lakše je kad se bol podijeli. Znamo da se i drugi građani Republike Hrvatske sjećaju naše djece. To nam nešto znači. Ali, svakog dana proživljavamo isti osjećaj. Svaki dan je još jedan dan bez naše djece.

„Mali križ, velika žrtva“

I ovogodišnje obilježavanje odvijalo se pod geslom „Mali križ, velika žrtva“, a poruka iz Broda jasna je: rat je ostavio neizbrisive ožiljke, a žrtve, pogotovo dječje, ne smiju biti zaboravljene. Slavonski Brod, grad u kojem su dječja igrališta pretvarana u bojišta, danas nosi teret sjećanja, ali i odgovornost da bude glas onih koji ga više nemaju.

Obilježavanje je završilo molitvom, ali i dubokom tišinom – onom koja odzvanja u srcima roditelja koji ni nakon tri desetljeća ne nalaze odgovore.