Gradonačelnik Duspara (opet) gradi Vijušku ljepoticu

Potemkin je u 18. stoljeću „provezao“ kraljicu Katarinu kroz novoosvojena područja, kroz sela punih kuća, s mnoštvom seljana i blaga. Ipak, u pitanju je bila čista obmana: zgrade sela su bile samo teatarske kulise, a seljaci i blago vješto raspoređeni statisti. Slično je koristio i Staljin dva stoljeća kasnije: poznata je tako npr. anegdota o punim trgovinama i pekarama na Jalti tijekom poznate konferencije, a u pitanju je bilo – pogađate – još jedno Potemkinovo selo. Također je zanimljiva i anegdota o posjetu delegacije francuskih socijalista u Rusiji prije Drugog svjetskog rata. Francuzi su htjeli vidjeti na teren u kakvom su stanju vjerske slobode u SSSR-u, na što ih je drug Džugašvili odveo na pravoslavnu liturgiju u jednu crkvu u Podmoskovlju koja je bila dupke puna vjernicima. Kasnije se ispostavilo da su svi: i svećenik i vjernici bili agenti NKVD-a, te da se radilo samo o vještoj predstavi.

Na sličan način i gradonačelnik Duspara gradi svoja Potemkinovo selo kraj Save i režira svoje predstave za građanstvo. Duspara ima razvijen smisao virtualnu urbanizaciju: nekad se njegovi slavodobitni projekti mogu okarakterizirati kao igranje SIM CITYA, a ovaj put čini se da je promijenio igru i postao virtualni FOOTBALL MANAGER. Ekskluzivno i pompozno najavljen novi stadion na Savi izgleda kao projekcija snova mladih managera-gejmera koji su spremni napraviti repliku Amsterdam Arene na Savi, a Marsoniju dovesti u finale Lige Prvake.

No, hoće li biti novog stadiona na Savi? Nažalost dragi Brođani – vjerojatno neće. Kao prvo i najbitnije –tko će to platiti? Sredstava nisu osigurana niti predviđena, niti u ovom niti u proračunu za iduću godinu, a projekt nije niti prijavljen za sredstva Europske Unije. Dakle novca nema. Nedostaje tu još mnogo stvari: arhitektonska i građevinska suglasnost, a da ne spominjemo i javnu raspravu i mnoštvo drugih potrebnih koraka koji bi uopće mogli dovesti do ikakve projekcije za izgradnju novog stadiona.

Lokalni izbori se bliže, a narudžbe za trobojne vrpce su povećane. Ipak, i vrpcu treba postaviti negdje da bi se nešto otvorilo. A kada to nije moguće, što ne bi barem sazidali Potemkinovo selo. Barem u vrijeme Interneta je to vrlo lako. Tko zna, možda uskoro dobijemo i međunarodnu zračnu luku.

Podsjećamo gradonačelnik je već obećao novi stadion, dijelio ulaznice za utakmicu Dinama i Hajduka kojom se trebao otvoriti stadion, samo tadašnji igrači već su na pragu igračke mirovine, a dio je i objesio kopačke o klin.

Tko je povjerovao prvi puta, povjerovat će i sada.