Novi potop u Starčevićevoj: Stanari u strahu, voda ulazi u stanove i lokale – tko će odgovarati?

Samo dvanaest dana nakon što smo pisali o kiši koja je potopila novouređenu pješačku zonu u Ulici Ante Starčevića, večerašnji pljusak još je jednom razotkrio sve manjkavosti nedavno rekonstruirane ulice. Kiša koja je padala tijekom večeri pretvorila je šetnicu ponovno u – bazen. No ovog puta situacija je puno ozbiljnija.

Revoltirani stanari i vlasnici poslovnih prostora poslali su nam fotografije i videozapise iz kojih je jasno vidljivo: voda ulazi u lokale i stanove. Podrumi su već pod vodom, a stanari upozoravaju na stvarnu prijetnju – opasnost od strujnog udara u nekim poslovnim prostorima.

– Ovo nije više smiješno, ovo je katastrofa. Voda nam ulazi u stan, utičnice su nisko, podrum je pun. Tko će odgovarati ako nekome strada život? – pita se jedna stanovnica zgrade u središtu ulice.

Građani su ogorčeni jer se ovakve poplave – prema njihovim riječima – nikada nisu događale prije rekonstrukcije, i to unatoč znatno kišovitijim godinama. Podsjećaju na 2014. godinu, kada je prijetila i poplava Save, no tada nisu doživjeli ovakve scene.

– Ne pamtim da je ikad ovako bilo. Prije su barem odvodi radili svoj posao. Sad imamo skupe kocke, lampione i – rijeku kroz stan – jasan je komentar jednog vlasnika obrta koji je večeras pokušavao izbaciti vodu iz svog podruma.

Poseban bijes izaziva činjenica da su mnogi uložili vlastita sredstva u uređenje poslovnih prostora računajući na "renesansu" centra. No sada ih zanima tko će im nadoknaditi štetu.

– Tko će platiti ovo? Osiguranje? Grad? Izvođač? Neka netko jasno kaže tko je odgovoran – poručuje drugi.

Dodatan problem je i već spominjani novi režim ulaska u pješačku zonu – jedan ulazak i izlazak dnevno, čak i za stanare i poduzetnike. Sada, u ovim izvanrednim uvjetima, mnogi ne znaju smiju li uopće pristupiti vlastitom objektu da spase što se spasiti da.

Večerašnja situacija još jednom otvara ozbiljna pitanja o tome tko je projektirao sustav odvodnje, tko je vršio nadzor, i na kraju – tko će građanima reći da ne žive u ukrasnoj maketi grada, već u stvarnom prostoru koji bi morao biti funkcionalan.

Građani više ne traže odgovore – traže odgovornost. Jer, kako ističu – šminka se lako ispere, ali šteta i nepovjerenje ostaju.