Život

Kako su sibinjski Wagnerovi postali Brođani?

Autor: 035portal Datum objave: 30.05.2025. u 20:00


Kao iz najromantičnije priče, gdje suđeni dojaši na konju, tako je započelo i poznanstvo momka Rudolfa-Rude Wagnera i djevojke Hedvige Hudec. On je na konju jašio iz Stupnika u Sibinj, vraćao se s posla iz rudnika ugljena, a na putu, njemu ususret, dolazila je kočija s dvije žene. Kočija se zaustavila i one su upitale Rudu kako doći do Stupnika i rudnika. Rekle su da putuju iz Češke u posjet, da su supruga i kći tehnologa Denjeka Hudeca koji je bio zaposlen u stupničkom ugljenokopu. Ruda im je objasnio put, a i rekao da poznaje gospodina Hudeca. Onda, na prvi pogled, Amor je odapeo strelice, Ruda se zagledao u Hedvigu. Dakako, i ona u njega. Ruda je bio feš momak s muževnim brkovima, a Hedviga sitna crnka s izražajnim živim očima.

Gospodin Hudec došao je oko 1920. godine u Stupnik iz Češke, iz rudarske Moravske Ostrave, iz mjesta Orlova, gdje su rudnici kamenog ugljena antracita. Zadatak mu je bio da provede tehnologiju proizvodnje u stupljanskom majdanu. Prije toga radio je u zeničkim rudnicima u Bosni.

Vjerojatno je rudnik u Stupniku započeo s radom još 1907. godine. Brodske novine „Materinska riječ“ te godine pišu da je obavljen očevidni pregled lokaliteta i utvrđen sloj debljine tri metra. Dozvola za iskopavanje podijeljena je Heinrichu Kolenu iz Beča, kojega navode i kao vlasnika rudnika. Za vrijeme Prvog svjetskog rata rudnik nije radio, a poslije rata opet se pokreće proizvodnja, ali s novim vlasnicima.

Dvadesetih godina rudnikom upravlja dioničko društvo „Stupničko ugljenokopno d. d.“ s poslovnicom u Brodu, u Staračevićevoj ulici 18. U ravnateljstvu su ugledni privrednici, bankari iz Zagreba te Brođani Slavko Brdarić, Josip Hanza, Maks Sessler, Emil Kaufmann. Rudnik se nalazio tamo gdje je kasnije bila ciglana, na međi stupljanskog i slatinskog atara. Iskrčena je šuma i podignute brojne barake, cijeli grad za radnike, kojih je znalo biti više stotina (navodno i do 800), najviše iz Srbije i Slovenije. Od naših ljudi u rudnik su išli raditi samo Ličani iz stupljanskog brda, a Šokci nisu silazili u majdan. Radilo se punom parom u smjenama, od šest do dva, od dva do deset i usto bila je i treća smjena koja je obavljala razne popravke u oknima i gdje je što trebalo. U rovu su postavljene tračnice i ugljen je izvlačen van natovaren u vagonima koje su vukli konji.

Za brojno radništvo otvorena je i kantina, trgovina, koju je držao Ruda Wagner iz Sibinja.

Ugljenom iz Stupnika grijali su se i Brođani. U novinama iz 1920. godine može se pročitati:

Stupničko ugljenokopno d. d. zaključilo je davati činovnicima javnih ureda grada Broda, uvažavajući današnje teške životne prilike, do količine 20 q (kvintal = 100 kg) ugljena za ovu zimu uz znatan popust, ispod proizvodne cijene po K 80 – za 100 kg uključivo dostave u kuću, predmjevajući da će transportne prilike željeznice omogućiti dopremu ugljena.

No, majdan je radio kratko vrijeme, svega par godina, do 1923., pa je zatvoren, jer je u ugljenu bilo dosta jalovine i eksploatacija se nije isplatila. Gospodin Hudec je nakon zatvaranja rudnika otišao raditi u Bugarsku i kasnije se vratio u Češku.

A zaljubljena Hedviga Hudec, naravno, nije se vratila u Češku. Pogođena Amorovom strelicom, udala se 1921. godine za suđenog joj Rudu Wagnera, pa dok je rudnik radio, radila je i ona u administraciji, a Ruda u spomenutoj kantini.

Po zatvaranju rudnika, mladom bračnom paru Wagner pomaže Hedvigin otac iz Češke, te oni u Sibinju otvaraju trgovinu, a uz to kasnije su imali i pekaru, mljekaru te obrt soda-vode.

Wagnerovi su obitelj koja je neizbrisivo vezana uz Sibinj.

Po predaji, Wagnerovi potječu iz Luksemburga i od tamo su krenuli kao obrtnici iz političkih, ali još više iz vjerskih razloga. Oni nisu prihvatili protestantizam, te su pošli u zemlje koje su u većini bile katoličke. Kada je to točno bilo, nije znano. Preko Mađarske, iz Pečuha, doselili su u Slavoniju, u okolicu Stare Gradiške i Okučana, a onda u Sibinj – kaže gospodin Marijan Vagner. – A to je znano da je bilo oko 1880. godine, nakon okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Došla su dva brata, Pero (rođen 1844.) i Đuro (1848.). Pero je oženio Rozaliju Kolb, sestru svećenika, franjevca Kamila Kolba poznatog glazbenika, orguljaša i kompozitora (u brodskom Franjevačkom samostanu bio od 1952. do 1957.). Braća Wagner u Sibinju grade veliku obiteljsku kuću, otvaraju trgovinu, mesnicu i gostionicu i posjeduju oko dvadeset jutara zemlje. Pero umire 1890., a tada se njegova supruga Rozalija udaje za njegovog brata Đuru. Pero i Rozalija imali su dvoje djece, sina Romana i kćer Antoniju. S Đurom Rozalija rađa tri sina - Andriju, Rudolfa-Rudu i Đuru-Đuku.

Rudolf Wagner je moj otac. On je rođen 1895. Oca Đuru je rano izgubio (umro 1904.), te mu je skrbnik i oslonac, kao i braći, pa čak i unučadi, bila majka Rozalija, udovica 41 godinu. Poslije smrti muža ona je glavni nosilac poslova u gostioni, koja je u to vrijeme bila posljednja postaja kirijaša koji su od Gradiške i Slavonske Požege išli u Brod na Savi. Slasni gulaš kod Wagnerice naprosto su svi morali pojesti.

Ja baku Rozaliju pamtim kao „našu bakicu“, kako smo ju svi sinovi i unuci od milja zvali. Išli smo k njoj „kao muhe na med“, jer je uvijek bila ljubazna i znala o svemu ugodno pričati. Kada su se njeni sinovi poženili, živjela je bez ikakvih obaveza najprije kod najstarijeg sina Andrije, a poslije njegove smrti bila je jedno vrijeme kod mog oca Rude, da bi na kraju završila kod sina Đuke, kod kojega je 1945. godine i umrla.

Moj otac Ruda s uspjehom je završio pet razreda osnovne škole u Sibinju i otišao na zanat kod jednog tiskara u Vinkovce. Poslije dvije godine naukovanja počinje njegovo putovanje „trbuhom za kruhom“ preko pola Europe, sve do početka Prvog svjetskog rata. Radi u Varaždinu, Koprivnici. S jednim prijateljem, prezivao se Mesić, ide pješke od Zagreba preko Ljubljane u Graz, Beč, Brno, Olmuc, do Opave u Češkoj. Usput rade u tiskarama, namjeravaju zaraditi novaca, doći u Hamburg i krenuti za Ameriku. No, tada se Ruda razbolio i po savjetu liječnika vraća se 1913. u toplije krajeve, kući u Sibinj, a Mesić je otputovao u Ameriku.

Kod kuće Ruda zatječe majku i starijeg brata Andriju koji vode gostionicu i mesnicu, a mlađi brat Đuka bio je trgovački pomoćnik u Brodu na Savi. Onda izbija svjetski rat, Andrija i Đuka odlaze na frontu, a Ruda ostaje uz majku voditi imanje, jer imao je iščašeno desno rame i nije primljen u vojsku. Znalački, vrijedno i pošteno radi, dok mu se braća nisu živi i zdravi vratili iz rata. Tada je imovina Wagnerovih podijeljena i počinje njihov samostalni život. Stric Andrija dobiva rodnu kuću s gostionicom i mesnicom. Stricu Đuki je na kredit kupljena kuća i otvorena trgovina mješovite robe, a kuća je kupljena i mome ocu. On nasljeđuje još pekaru i obrt soda-vode.

Sva tri brata žene se 1921. godine, Andrija Dragicom, Ruda Hedvigom Hudec, a Đuka s Micikom.

Moji roditelji imali su nas petero djece: Brunu, Danicu, Ružicu, Štefu i mene, Marijana.

Poslije Drugog svjetskog rata, na samom kraju 1945. godine, braća Wagner, Ruda i Đuka obilježeni kao folksdojčeri, istjerani su iz kuća i s obiteljima odvedeni u logor Krndija. Imovina im je konfiscirana. Andrija to nije doživio jer umro je 1930., a sedmogodišnjeg Marijana od logora spašava sestra Ružica.

Uz bolesti, glad, poniženja, Wagnerovi su preživjeli strašne uvjete života u logoru i nakon šest mjeseci vratili se živi.

Ali, više se ne vraćamo u Sibinj, postajemo Brođani. Mali Pariz, kod sestre Ružice udane za Dragu Šarića, a potom Plavo polje, naš je novi dom. Godine 1947. otac je dobio posao u „Đuri“, jedno vrijeme je vozio onaj granik po halama, no kasnije je prešao raditi u kancelariji, kao ekonomist.

Zahvaljujući i nekim Sibinjcima koji su uvidjeli da se prema Wagnerovima pogriješilo, 1948. dobivamo trosobni stan na Plavom polju, s kupatilom koje se ložilo. To je za nas bio veliki dobitak, jer nismo baš ništa imali. Tata je od dasaka koje smo našli na okolnim gradilištima pravio krevete i ja sam mu u tome pomagao. A na Barišićevu pustaru, preko puta poljoprivredne škole, išao sam brati šušku od kukuruza i na njoj smo spavali…

Tako, od trgovaca i obrtnika, Wagnerovi postadoše puki proleteri, jer Partija je tako htjela, a Partija je uvijek bila u pravu.

 


Severina, Miroslav Ilić, Krankšvester – spoj nemogućeg na NG Ljetu
Događanja
Severina, Miroslav Ilić, Krankšvester – spoj nemogućeg na NG Ljetu

Nova Gradiška i ovoga ljeta potvrđuje status regionalnog središta...

18.07.2025. u 10:00

Proglašena prirodna nepogoda, prijave štete otvorene za pogođene građane i poljoprivrednike
Servisne informacije
Proglašena prirodna nepogoda, prijave štete otvorene za pogođene građane i poljoprivrednike

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA / SLAVONSKI BROD – Zbog posljedica razornog oluj...

18.07.2025. u 08:00

Najuspješniji maturant u Hrvatskoj dolazi iz Slavonskog Broda- upoznajte Bornu!
Škola
Najuspješniji maturant u Hrvatskoj dolazi iz Slavonskog Broda- upoznajte Bornu!

SLAVONSKI BROD – Dok većina maturanata s nestrpljenjem i dozom nervoze otv...

17.07.2025. u 18:55

Od fermentirane maline do Elle Beauty Awards: Brođanka Lana Vitas osvojila kozmetički svijet s brendom Maleena
Grad to su ljudi
Od fermentirane maline do Elle Beauty Awards: Brođanka Lana Vitas osvojila kozmetički svijet s brendom Maleena

U doba kada se kozmetika sve više mjeri marketinškim trikovima, a...

17.07.2025. u 12:00

Ušli u kružni tok preko pločnika: Scena kao iz videoigre u Slavonskom Brodu!
Radar
Ušli u kružni tok preko pločnika: Scena kao iz videoigre u Slavonskom Brodu!

Slavonski Brod, 16. srpnja 2025. – Još jedna scen...

16.07.2025. u 15:00

Je li ovo lice gradske stanogradnje? Stiropor gori, inspekcije šute
Radar
Je li ovo lice gradske stanogradnje? Stiropor gori, inspekcije šute

Slavonski Brod, 16. srpnja 2025. – Dok s bosanske strane Save još t...

16.07.2025. u 13:27

Brođani u strahu: Escherichia coli u vodi iz slavine?!
Radar
Brođani u strahu: Escherichia coli u vodi iz slavine?!

SLAVONSKI BROD – Unatoč dezinformacijama koje su se posljednjih dana pro&s...

16.07.2025. u 11:53

Rijetka prilika: Grad prodaje garaže! Evo kako se prijaviti
Radar
Rijetka prilika: Grad prodaje garaže! Evo kako se prijaviti

SLAVONSKI BROD – Grad Slavonski Brod poziva sve...

15.07.2025. u 16:00

Cvitković kaže da udišemo benzen, Tekić traži hitnu sjednicu, Grad glumi da se ništa ne događa
Radar
Cvitković kaže da udišemo benzen, Tekić traži hitnu sjednicu, Grad glumi da se ništa ne događa

SLAVONSKI BROD – Brođani su se još jednom probudili uz zrak koji ne...

15.07.2025. u 14:00

Dino (11) prodaje plišance kako bi spasio majci život – evo gdje ga možete podržati!
Priče
Dino (11) prodaje plišance kako bi spasio majci život – evo gdje ga možete podržati!

VILJEVO – U svijetu odraslih, često prepunom ravnodušnosti, ponekad...

15.07.2025. u 12:00

Gori preko, ali smrdi ovdje: Marušić od Plenkovića traži hitno rješenje!
Radar
Gori preko, ali smrdi ovdje: Marušić od Plenkovića traži hitno rješenje!

  SLAVONSKI BROD – Već dvanaesti dan tinja požar na odlagališ...

14.07.2025. u 19:22

Lešine štakora u centru Broda već tjedan dana – zar čekamo epidemiju?!
Radar
Lešine štakora u centru Broda već tjedan dana – zar čekamo epidemiju?!

SLAVONSKI BROD – Nevrijeme koje je 8. srpnja pogodilo Slavonski Brod odavn...

14.07.2025. u 12:00

Da sve snage u jedno se slože!
101 brodska priča Zvonimira Toldija
Da sve snage u jedno se slože!

Proslava 1000 godina od utemeljenja Hrvatskog Kraljevstva 1925. godine u Brodu n...

13.07.2025. u 20:00

Od utorka nove cijene goriva
Servisne informacije
Od utorka nove cijene goriva

ZAGREB – Dobre vijesti za vozače! Od utorka, 16. srpnja, na benzinskim pos...

13.07.2025. u 17:00

Bolesnici bijesni: Kako je moguće da nam šest puta u godinu dana nestane isti lijek?
Zdravlje
Bolesnici bijesni: Kako je moguće da nam šest puta u godinu dana nestane isti lijek?

ZAGREB – Hrvatsko tržište ponovno se suočava s nestašicom je...

13.07.2025. u 14:00

Kadić i Jovičić najbolji orači Brodsko-posavske
Događanja
Kadić i Jovičić najbolji orači Brodsko-posavske

    GUNDINCI – Na oranici Obiteljskog poljop...

13.07.2025. u 11:00

;