Groblje na samotnom mjestu

Groblja su od prapovijesti smatrana svetim mjestima i posebno štovana. Nekada su oko crkava nastajala groblja, pa biti pokopan što bliže crkvi ili čak u samoj crkvi, bliže oltaru i Svetom otajstvu, smatralo se posebnom privilegijom, čašću i nagradom koju su si mogli priuštiti samo bogati. U brodskoj samostanskoj crkvi ispod svetišta postoji kripta uređena 1766. godine, u koju su se sahranjivala samostanska braća i samostanski dobročinitelji. Groblja oko crkve nikada nije bilo, kao ni oko župne “male crkve”, premda je po planu trebalo biti, čak je mjesto bilo i ograđeno, ali u njega nitko nikada nije ukopan. Onda je car Josip II. (vladao od 1780. do 1790.) zabranio ukapanje oko crkava koje se nalaze u naseljenim mjestima i odredio da groblja moraju biti na mjestima udaljenim od naselja bar stotinu koraka.

Kada je nastalo današnje brodsko groblje, još nije sa sigurnošću utvrđeno. Nezaobilazni povijesni izvor za povijest groblja su kanonske vizitacije i Kronika brodskog franjevačkog samostana. Prvi sačuvani zapisnici vizitacija su iz 1730. i 1746. godine, iz vremena zagrebačkog biskupa Juraja Branjuga (1723.-1748.), jer brodsko je područje tada bilo u sastavu zagrebačke biskupije, koja je uz Savu dopirala sve do Štitara. Zagrebački kanonik Franjo Thausy obavio je u ime biskupa vizitaciju brodskog područja i evo što je on između ostaloga zapisao:

Dana 5. lipnja godine Gospodnje 1730. osobno sam posjetio drvenu crkvu presv. Trojstva smještenu u trgovištu Brod s drvenim tornjem i 4 blagoslovljena zvona, ali bez groblja.

Trgovište Brod imalo je oko 250 katoličkih kuća. Uz crkvu je bio i drveni franjevački samostan, a u naselju stiještenom unutar gradskih zidina nije uz crkvu niti bilo mjesta za groblje.

Župi Brod pripadalo je selo Podvinje, a ono ima oko 30 katoličkih kuća, postoji zidana crkva sv. Antuna Padovanskog sa zidanim tornjem i jednim blagoslovljenim zvonom, kao i dobro ograđeno groblje gdje se pokapaju i časni oci ovoga samostana. Neki izvori upućuju na to da su se na podvinjskom groblju sahranjivali i svi ostali građani Broda.

U sastavu župe Brod bila su još i ova sela: Rastušje, Tomica, Bukovlje, Vrba, Ruščica, Bebrina Gornja, Klakar, Bebrina Dolnja, Šumeće, Mala Kaniža i Slobodnica.

A Kronika franjevačkog samostana u Brodu na Savi 1737. godine, u mjesecu kolovozu bilježi: U predvečerje svetoga Lovre mučenika pozornost se okreće groblju, pučki Brekinja, kako bi se pokosila trava i mjesto očistilo, a od granja s drveća pravi se koliba ili silnica za sutradan, gdje će posljednju svetu misu s propovijedi služiti otac propovjednik.

Na svečev pak blagdan (...) A poslije prve svete mise skupljaju se svi redovnici za procesiju. Dvojica klerika, obučena u rokete, pjevaju „Litanije svih svetih“ na hrvatskom jeziku. Pošto otpjevaju litanije, dvojica dječaka, obučeni u košuljice, nose sliku spomenutoga sveca, a ona je najljepše ukrašena. Idu naprijed na čelu procesije, a jedan dječak s križem ili barjakom ide sasvim naprijed. Svećenik pak zaogrnut plaštem ide s pjevačima. Slijedi ih ostali puk. Svi ne odlaze na groblje, nego samo kratak komad puta prate procesiju i vraćaju se kući. Potrebno je najmanje pet klerika i toliko svećenika koji će obaviti zadušnice. Tri se mise služe izvan, jedna u kapeli, a ostale vani jedna za drugom, kako bi puk mogao obaviti pobožnosti. Kod kuće nema mise zbog odlaska gotovo svekolikog puka.

Također u Kronici samostana može se u mjesecu svibnju 1738. godine pročitati:

Na prvi prosni dan oglašavaju se sva zvona, a “prikucava” se samo velikim zvonom za prvu misu koja se služi u šest sati. A u pola šest održava se procesija oko naše crkve, poslije procesije služi se misa u crkvi. Drugog prosnog dana zvona se oglašavaju kao i prvoga, a oko pola šest procesija kreće uz Savu prema trgu. Blagoslov se obavlja po običaju, a misa se služi pod križem na istom trgu. Na treći prosni dan događa se isto, ali procesija ide na Brekinju. Putem se blagosiva tri puta kod groblja. Na groblju se služi misa.

Ovo su prvi zapisi u kojima se spominje brodsko katoličko groblje na mjestu zvanom Brekinja, na putu koji iz Broda vodi u Gornju Vrbu i Ruščicu. Kasnije će se to mjesto zvati Biliš. Groblje je, dakle, nastalo između 1730. i 1737. godine.

Sljedeća kanonska vizitacije bila je 1746. godine. Vizitator izvještava biskupa, te pod naslovom O kapelama i grobljima piše: Prva je kapela, udaljena odavde (od Broda) oko četvrt sata hoda, sv. Lovre, koja se već sva urušila, no pripremljeno je drvo za izgranju nove pomoću općine, ako ne bi dostajalo oporučenih 400 forinti, koje je dao blago pokojni Andrija Ivančić brodski satnik, koje je bilo deponirano po njegovim nasljednicima, osobito u srijemskoj županiji, kod podsuca Ivana Ivančića iliti Bogdanića i njegovog sina koji inače dosta dobro stoji. Ta će se kapela podići iz zida iznad groba pokojnog od te spomenute oporučene svote. A da taj legat vaša preuzvišenost, prema svojoj vlasti kojom se revnošću odnosi za Božje crkve, može dobiti od nasljednika, ponizno preporučujem, kako se ne bi posljednja volja pobožnog oporučitelja, koji je umro prije 15 godina, izigrala. Okolo te kapele nalazi se župno groblje zasađeno s nekoliko voćaka te premda nema drvene ograde ipak je uokolo načinjen dobar jarak koji lako sprječava ulazak bilo kojoj životinji.

Kada je na groblju sagrađena drvena kapela sv. Lovre, opet nemamo zabilježen podatak, no ona je, kako se u vizitaciji kaže, već 1746. godine trošna i u ruševnom stanju. Želja sina satnika Ivana Ivančića da se nad grobom njegovog oca podigne zidana kapela nije ostvarena, izigrana je. Kome se 400 forinti “prilijepilo” nije znano. Vizitacija 1758. godine opet govori o drvenoj kapeli, koja je doduše omazana i oličena, ali - nema stropa. Vizitator opominje da se strop napravi bar iznad oltara, jer će u protivnom u toj kapeli biti zabranjeno služiti mise. Crkva ima samo četiri drvena svijećnjaka, a sve druge stvari potrebne za služenje mise donose se iz župne crkve. Groblje je od grada udaljeno pola sata hoda, na osamljenom mjestu zvanom Brekinja. No, iako je Brod imao svoje groblje, neki od pokojnih franjevaca još su sahranjivani na groblju oko crkve u Podvinju, kao i tri brodske obitelji, koje od prije tamo imaju grobna mjesta. Još jedan podatak, razvaljena ograda oko groblja, govori o nemaru Brođana za svoje groblje i pokojnike.

I prilikom vizitacije 1761. godine Brođanima je progledano kroz prste što groblje još nije dobro ograđeno. Naime, ograda ovisi i od nekih sela koja ondje imaju pokop (Gornja Vrba, Ruščica), a oni se sada, jer su graničari, u sadašnjem ratu posvuda rastrgani, ne mogu strože pritisnuti, što će se moći tražiti da udovlje svojoj obvezi kad nastane mir - piše vizitator.

Iz vizitacije podvinjske župe 1761. saznajemo da su neki Brođani i Vrbljani zapravo nevoljko sahranjivali svoje mrtve na brodskom groblju i još uvijek su ih radije pokapali u Podvinju oko crkve sv. Antuna. Da se tome doskoči, uvedena je dvostruka pristojba koju treba platiti za ukop pokojnika. Platiti i brodskom i podvinjskom župniku bilo je Brođanima ipak previše i odustali su, te se počeli pokapati u svojoj župi.

A kapela sv. Lovre na brodskom groblju i dalje je bila u bijednom stanju, krov joj je prokišnjavao i opet se prijetilo zabranom služenja misa (inerdiktom). I vizitacija 1775. bilježi razvaljenu ogradu oko groblja pa, sablažnjivo, i životinje mogu u groblje ulaziti. No te je godine kapela ipak konačno popravljena. Osim toga sam odredio, da svećenici prate sve pokojnike do mjesta pokopa, osim ako ih ne ispriča vrlo težak razlog, da ondje blagoslove grob po obredu svete majke Crkve i biskupijskoj zapovijedi – zapisao je vizitator.

Ili su popravke kapele radili loši i fušerski majstori, ili je drvo u vlažnoj brodskoj klimi tako brzo propadalo, ali već 1782. kapela sv. Lovre ponovno je sva trošna i treba ju popraviti ili sagraditi novu. Tako je bilo sve do 1805. godine, kada je kapela sv. Lovre napokon podignuta od čvrstog materijala, uzidana, piše u vizitacijama. Kod jednog kasnijeg popravka kapele, na pročelju lijevo od ulaza, otkrivena je upisana 1807., godina, te se smatra da je to zapravo godina gradnje kapele. No, može biti i to da je 1805. započela njena gradnja, a 1807. godine je završena.

Zadnji veći popravak kapele sv. Lovre bio je vjerojatno 1978. godine za župnikovanja prečasnog Vida Mihaljeka, pa kapela, nakon tridesetsedam godina, opet vapi za obnovom.

U vizitaciji, koju sam obavio prošle nedjelje, zatekao sam ju jednako derutnu i zapuštenu kao i prije 250 godina. Velika vlaga rastače zidove, izvana žbuka opada i na visini od dva metra, a iznutra zidovi su pozelenjeli i pocrnjeli od plijesni. Srećom da krov još ne prokišnjava, jer je za velečasnog Mate Lešića pretresen. Noga biskupskog vizitatora tu očito davno nije stupila. A, da sam ja biskupski vizitator, bez pardona, stavio bih zabranu upotrebe – interdikt. Pa nek se slikaju. Trošak popravka trebale bi snositi sve brodske župe, čiji se stanovnici pokapaju na ovome groblju. Mogao bi i “Komunalac” pomoći, kao što je upravo obnovio i mrtvačnicu na židovskom groblju.