Tko preživi – dočekat će termin: Ovo je stvarno stanje listi čekanja

U zemlji u kojoj se o zdravstvu govori kao o prioritetu, vrijeme čekanja postalo je mjera povjerenja u sustav. Dok nadležni hvale digitalizaciju i transparentnost, pacijenti na terenu dobro znaju da između zakazanog termina i stvarne pretrage ponekad stoji pola godine – ili više. Prema aktualnim podacima CEZIH-a, središnjeg informatičkog sustava koji objedinjuje liste čekanja u hrvatskim bolnicama, razlike među odjelima i ustanovama u Brodsko-posavskoj županiji drastične su: od pregleda koji se obavljaju isti tjedan, do onih na koje se čeka duže nego što traje jedna prosječna bolest.

U Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević“ u Slavonskom Brodu ipak postoje i optimistične brojke. Na spirometriju se ne čeka uopće, alergološki pregled može se obaviti u roku od trinaest dana, holter EKG za petnaest dana, a dermatoskopija – postupak koji se u mnogim drugim gradovima čeka mjesecima – u Brodu se obavlja u prosjeku za dvadeset dana. Ove brojke pokazuju da sustav, kada postoji dobar raspored i dostupan kadar, može funkcionirati brzo i učinkovito. No, odmah iza tih svijetlih primjera, nižu se oni koji zorno pokazuju gdje hrvatsko zdravstvo zapinje.

Za ultrazvuk abdomena pacijenti čekaju 211 dana. Na prvi kardiološki pregled čeka se 224 dana, a na prvi gastroenterološki pregled 264 dana. Najduža lista čekanja bilježi se za ultrazvuk dojke – čak 469 dana. To znači da žena koja se danas naruči na pregled u brodskoj bolnici može svoj termin dočekati tek početkom 2027. godine. Riječ je o podatku koji nadilazi brojke i postaje poruka o stanju sustava – o njegovom kroničnom manjku kadra, aparata i vremena. Digitalni sustav to precizno registrira, ali ne može ubrzati.

U Novoj Gradiški situacija je nešto povoljnija, premda daleko od idealne. Prema podacima CEZIH-a, u većini odjela prvi slobodni termini kreću se između kraja listopada i početka studenoga, što znači da se na pregled čeka od nekoliko dana do mjesec dana, a najduže liste rijetko prelaze četrdeset dana. Za manju bolnicu, to je razina kojom se može biti donekle zadovoljno, iako pacijenti upozoravaju da problem nije samo duljina čekanja nego neujednačenost – dok jedan specijalist prima narudžbe gotovo odmah, kod drugoga se na red dolazi tek nakon tri mjeseca.

Digitalni sustav CEZIH donio je transparentnost i građanima omogućio jasan uvid u liste, ali stvarnost iza tih brojki ostaje bolno spora. Tehnologija bilježi svaki dan čekanja, no ne može stvoriti liječnike kojih nema, niti zamijeniti aparat koji je već tri godine stariji od planiranog roka trajanja. Brodsko-posavski zdravstveni sustav tako istovremeno pokazuje dvije slike: onu u kojoj se neki pregledi obavljaju gotovo odmah i onu u kojoj pacijenti žive između poziva, čekanja i otkazivanja termina.

U konačnici, liste čekanja nisu samo niz imena u tablici. One su ogledalo zdravstvenog sustava koji se, unatoč digitalnom napretku, još uvijek oslanja na strpljenje građana. U Slavonskom Brodu i Novoj Gradiški to strpljenje ima vrlo konkretne brojke – nula dana za spirometriju, 469 za ultrazvuk dojke. Sve između toga mjeri koliko smo daleko od onog zdravstva o kojem svi govore, a kojem bi najvažniji pokazatelj trebao biti – vrijeme koje ne čeka.

Pregledi i stvarno vrijeme čekanja – listopad 2025.