Grad se ujedinio oko jednog imena: Tko je Arsen Granda?

U ozračju zajedništva koje se posljednjih godina, nažalost, sve rjeđe osjeti, u Novoj Gradiški dogodio se trenutak vrijedan isticanja. Skupina braniteljskih udruga i lokalnih medija zajednički je predložila Arsena Grandu za Nagradu Grada Nove Gradiške za 2025. godinu – čovjeka čije je ime u gradu tiho prisutno desetljećima, uvijek ondje gdje treba, nikad zbog osobne koristi, nego zbog osjećaja dužnosti, pripadnosti i zahvalnosti.

Predlagatelji dolaze iz gotovo svih novo­gradiških braniteljskih i stradalničkih udruga, a podršku su dali i lokalni mediji – znak rijetkog, ali jasnog konsenzusa: da postoje ljudi čiji doprinos nadilazi funkcije, različita razmišljanja i vrijeme.

Čuvar uspomena koje bi se mogle izgubiti

Teško je pobrojati sve što je Arsen Granda učinio za grad, jer se većina njegovog rada nije odvijala pred kamerama, u protokolima i naslovima. Njegov rad, zapravo, nikada nije bio namijenjen publici.

Najvidljivije djelo svakako je Spomen-soba Domovinskog rata, nastala iz kutija, donacija, pronađenih fotografija, sačuvanih zastava i predmeta koje bi vrijeme možda pojelo – da netko nije rekao: ne smijemo dopustiti da se ovo izgubi.

Taj netko bio je Arsen, uz nekolicinu branitelja, još davne 2007. godine. Počeli su gotovo iz ničega, u maloj prostoriji starog objekta koji danas više i ne postoji. Iz te početne skromnosti izrasla je Spomen-soba kakvu danas znaju i učenici i povjesničari, i obitelji poginulih, i brojni posjetitelji iz cijele Hrvatske.

No, nije riječ samo o predmetima. Riječ je o pričanju. Arsen je godinama, potpuno volonterski, vodio grupe, objašnjavao, sjećao se ljudi po imenima, govorio tiho i mirno – kao netko tko je bio ondje. Tisuće ljudi je zbog njega iz Spomen-sobe izlazilo drugačije nego što su ušli.

Čovjek koji pripada gradu

Rođen u Rijeci 1959. godine, život ga je kao mladića doveo u Novu Gradišku, koja je postala njegova kuća, njegovo mjesto, njegova priča. Kada je počeo Domovinski rat, nije razmišljao dvaput – priključio se obrani grada kao dragovoljac. Nakon rata, dok su se mnogi pokušavali vratiti svakodnevici, Arsen je gledao u ono što se nikako nije smjelo zaboraviti.

U svojoj tihoj upornosti, sudjelovao je u brojnim humanitarnim inicijativama, događanjima, okupljanjima. Bio je dio timova koji se ne fotografiraju za priopćenja, ali grade temelje zajednice.

Posebno se pamti njegovo hodočašće branitelja u Rim, kada je imao priliku pomoliti se kod Svetog Oca za poginule branitelje i za grad u kojem živi. Predlagatelji taj trenutak navode kao simbol: nije nosio zastavu radi pozornice, nego radi srca.

Arsen Granda je suprug, otac troje djece – Marija, Luke i Sandre. Ali za mnoge u gradu, on je i čuvar nečega mnogo šireg: identiteta, dostojanstva i sjećanja na vrijeme koje je oblikovalo sve nas.

Natječaj za dodjelu Nagrade Grada otvoren je do 9. studenog 2025. godine, a za više detalja kliknite  OVDJE.