Policija ispred zgrade, ali atmosfera mirna: Slavonski Brod prkosi trendu podjela

Dok se posljednjih dana Hrvatskom šire slike napetosti, prekida manifestacija i policijskih intervencija, Slavonski Brod sinoć je ponudio drugačiju atmosferu. U Srpskom kulturnom centru u Cesarčevoj ulici, u sklopu Mjeseca srpske kulture, pred punom dvoranom odigrana je predstava Jazavac pred sudom. Događaj je protekao bez ijedne provokacije, a jedini “podsjetnik” na širi kontekst bila su dvojica policajaca koji su, posve rutinski, stajali ispred ulaza.

U dvorani drukčija slika od one kojoj svjedoče Zagreb, Split i Rijeka. U Zagrebu su maskirane skupine prekidale program, u Splitu je manifestacija bila zaustavljena nakon upada navijača, a u Rijeci je policija spriječila sukob prije nego što je izbio.
Slavonski Brod sinoć nije bio dio tog mozaika.

Prije početka predstave razgovarali smo s predsjednikom SKD Prosvjeta, Zoranom Ratkovićem, koji kaže da Brod ima sasvim drugačiji ritam i drukčiju “temperaturu” kada je riječ o kulturnim sadržajima.

– Centar je otvoren prije gotovo dvije godine, a programi su postali redoviti. Imamo događanja praktički svaki mjesec — predstave, izložbe, glazbene večeri, gostovanja kulturnih društava. Nekad i nekoliko puta mjesečno. To nije nešto povremeno, nego sustavan rad. A Brođani su to prepoznali. Dolaze ljudi svih profila, i to me osobno najviše raduje jer kultura, ako je istinska, pripada svima.

No priznaje i da u pozadini postoji nešto što široka javnost ne vidi: određena nesigurnost dijela srpske zajednice.

– Neki u gradu možda osjećaju određenu nelagodu, pogotovo kada su ovakvi tjedni puni tenzija. Postoji taj oprez, jer ne mogu odgovorno tvrditi da se netko ne osjeća sigurno. Ali kada se dogode incidenti u drugim gradovima, zasigurno o da se to reflektira na subjektivni osjećaj sigurnosti. Ja, osobno, se osjećam sigurno. Dosad problema nije bilo i vjerujem da će tako i ostati.

Jedna od tema koju Ratković ne izbjegava jest uključivanje mladih u rad Prosvjete — nešto s čime se društvo bori već godinama.

– Najveći izazov nam je uključiti djecu i mlade, s čime se uostalom bore gotovo sva kulturno- umjetnička društva. Roditelji često podrže ideju, ali djecu nije lako motivirati jer živimo u vremenu kada svi imaju previše obaveza. Uz to, djece u Slavonskom Brodu jednostavno nema, ali u Okučanima i Gornjim Bogićevcima ih je više, gdje je i nastava prilagođena po modelu C.

Tema koja se često vraća jest i incident s otvorenja centra — jedan od rijetkih koji je Brod uopće zabilježio.

Ratković ga opisuje otvoreno:

– Da, taj događaj pamtimo. Bilo je neugodno i neočekivano, došli su ljudi koji su htjeli provocirati, zadirati u prostor i atmosferu. Policija je reagirala, ali naravno da takav trenutak ostane u sjećanju. No isto tako, nakon toga više nismo imali ništa slično. Publika je dolazila, programi su se održavali, odnosi u gradu ostali su stabilni. Jedan incident nije definirao Brod — i to je činjenica koju uvijek ističem.

Upravo taj kontrast — jedan incident naspram dvije godine relativnog mira — vidljiv je i u načinu na koji publika reagira na programe.

Ovu večer, unatoč širem kontekstu, dvorana je bila puna. Nije bilo nervoze, žamora koji odaje nelagodu ili tihog prebrojavanja tko je ušao na vrata. Ljudi su došli — zbog predstave.

Jazavac pred sudom jedno je od najpoznatijih satiričnih djela Petra Kočića, pisca čiji opus stoji na granici između humorističkog, političkog i nacionalno-romantičarskog diskursa. Radnja je jednostavna, gotovo bajkovita, ali u svojoj srži duboko subverzivna: seljak David Štrbac pokušava „pravnim putem“ dokazati da mu je austrougarska vlast nepravedno oduzela jazavca, kojega tretiraju kao državno vlasništvo. Upravo na toj tenziji — mali čovjek protiv ogromnog aparata — Kočić izgrađuje satiru.
Sud je apsurdan, birokracija groteskna, a vlast korumpirana i nedohvatljiva.

Kroz smijeh, predstava zapravo prikazuje onaj tip univerzalne nepravde koju publika prepoznaje i danas, više od sto godina nakon nastanka.

Ipak, širi kontekst Kočićevog rada često se interpretira drukčije. Kočić je bio politički aktivist, zastupnik i polemičar. Njegova proza i pjesme nosile su snažan nacionalni naboj vremena, pa ga dio javnosti percipira isključivo u političkoj ravni. U bosanskohercegovačkoj povijesti posebno je zapamćen u vezi s krugom mladobosanskih aktivista, generacije koja je kao ideal slavila upravo Kočićeve oštre, identitetski obojene tekstove i njegov otpor austrougarskoj vlasti.
Dio Kočićevih govora, političkih istupa i pjesama kasnije su publicirali i citirali pripadnici organizacije Mlada Bosna, predvodnici ideje nacionalnog oslobođenja, čiji je ideološki okvir u suvremenim interpretacijama često kontroverzan. Zbog toga Kočić ponekad nosi etiketu „nacionalističkog pisca“, premda je njegov književni opus mnogo složeniji, a Jazavac pred sudom pripada upravo njegovoj humorističkoj, a ne agitacijskoj liniji stvaralaštva.

Ironično, upravo zato je ova predstava čest odabir kulturnih centara u regiji: dovoljno je univerzalna da se razumije i izvan povijesnog konteksta, dovoljno oštra da zabavi, a dovoljno udaljena od političkih parodija današnjice da se ne doživljava kao provokacija.

Publika u Slavonskom Brodu jučer je to jasno pokazala — smijehom, prepoznavanjem apsurda i reakcijama koje su više govorile o današnjici nego o 1900-im godinama.

Glumci Nikola Ivačkov, Milorad Filipović i Branislav Jerković izveli su Jazavca u klasičnom, satiričnom tonu, bez modernih političkih interpolacija. Publika je reagirala smijehom i pljeskom, a atmosfera je bila upravo onakva kakvom bi je svaki kulturni organizator želio vidjeti: obična, neopterećena, građanska.

Slavonski Brod time je, možda i nenamjerno, poslao poruku koju drugi gradovi trenutno ne uspijevaju artikulirati — da kulturni programi ne moraju biti poligon za političke nadmetanja, teren za provociranje ili platforma za međusobne frustracije.
Grad je sinoć izabrao nešto što se u današnjoj klimi čini revolucionarno jednostavnim: normalnost.

Predstava je završila Kočićevom slavnom satiričnom rečenicom koju izgovara austrijski sudac, a  koja je, u trenutnom ozračju, zvučala gotovo ironično aktualno:

Oni mrze i sebe i nas. Na kraju će se oni međusobno poubijati, a mi ćemo ih morati rastavljati.

A u Slavonskom Brodu — barem sinoć — nikoga nije trebalo rastavljati.