Kad se nagrade ne susretnu sa stvarnošću: Pješačka zona koja testira strpljenje

Dok gradska uprava s ponosom zbraja međunarodne arhitektonske nagrade i šalje priopćenja o „svjetskoj prepoznatljivosti“, svakodnevica u pješačkoj zoni Slavonskog Broda ostaje daleko od nagrađivane razglednice. Na samom kraju 2025. godine, koja će se u službenim krugovima očito pamtiti po priznanjima, iz Sjedinjenih Američkih Država stigla je još jedna plaketa – Architecture Masterprize Best of Best 2025. u kategoriji urbanog dizajna. Grad se pohvalio kako je riječ o jedinom hrvatskom projektu među 72 zemlje svijeta.

No za razliku od promotivnih tekstova, problemi ove ulice nisu ni novi, ni nepoznati. Oni su započeli od samog početka rekonstrukcije – i od tada se sustavno ignoriraju.

Prvi val nezadovoljstva pojavio se još u fazi predstavljanja projekta. Građani su tada upozoravali da je dizajn pješačke zone neusklađen s povijesnom jezgrom grada, da briše identitet prostora i da se radi o estetskom rješenju koje više odgovara katalogu suvremene arhitekture nego stvarnom Slavonskom Brodu. Kritike su brzo proglašene nerazumijevanjem „modernih trendova“.

No beton, ploče i odvodnja ne mare za trendove – one funkcioniraju ili ne funkcioniraju.

U praksi se pokazalo da su ugrađene ploče gotovo nemoguće za održavanje. Prljavština, mrlje i neravnine pojavljuju se brzo, a vizualna zapuštenost postaje trajno stanje. Umjesto reprezentativne gradske ulice, Brođani su dobili prostor koji izgleda istrošeno i prije nego što je do kraja zaživio.

Stanari ulice suočeni su s apsurdnom situacijom: ne mogu normalno pristupiti vlastitim nekretninama jer je promet zabranjen kako bi se „čuvale nove kocke“. Drugim riječima, svakodnevni život mora se prilagoditi materijalu, a ne obrnuto. Dostava, selidbe, dolazak majstora ili hitnih službi postaju pitanje snalažljivosti, a ne osnovnog prava.

Ugostitelji su pak dobili dodatni teret. Umjesto poticanja poslovanja, pješačka zona donijela je ručno punjenje lokala, nošenje gajbi i opreme preko cijele ulice, dodatne troškove i izgubljeno vrijeme. Ono što se prodaje kao „urbani puls“ u praksi često znači iscrpljivanje onih koji od tog pulsa trebaju živjeti.

Konačni udarac povjerenju u kvalitetu projekta dogodio se nakon više poplava koje su zahvatile ugostiteljske i poslovne prostore. Voda je ulazila u lokale zbog loše izvedenog sustava odvodnje – elementarne stavke svakog javnog prostora. Ulica koja je trebala biti simbol suvremenog urbanizma pokazala se nesposobnom nositi se s običnom kišom.

Unatoč svemu navedenom, projekt je ranije ove godine već nagrađen i prvim mjestom u kategoriji javnih prostora na još jednom međunarodnom arhitektonskom natječaju. U obrazloženjima se govori o funkcionalnosti, promišljenosti i doprinosu kvaliteti života.

No pitanje koje se nameće samo od sebe glasi: čiji život?

Jer nagrade se dodjeljuju na temelju prijava, vizuala i projektne dokumentacije, dok se svakodnevni problemi ne nalaze u katalogu natječaja. U njima nema mokrih podova, ručno nošene robe, zabranjenog pristupa vlastitom stanu ni ploča koje se ne mogu očistiti.

Dvije međunarodne nagrade u jednoj godini možda jesu uspjeh na papiru, ali one ne brišu činjenicu da je pješačka zona Slavonskog Broda od prvog dana izvor nezadovoljstva, problema i opravdanih pitanja. Arhitektura koja zahtijeva da se građani prilagođavaju njezinim manama nije arhitektura okrenuta čovjeku – bez obzira na broj plaketa na zidu.