Golubovi preuzeli grad? Stanari u šoku zbog razmjera problema

Na prvi pogled bezazleni gradski stanovnici, golubovi su u posljednje vrijeme postali ozbiljan problem za mnoge naše sugrađane. Sve veći broj ptica na trgovima, krovovima i balkonima izaziva zabrinutost, ali i podjele među stanovnicima. „Ne možemo više otvoriti prozor bez da nam uleti golub ili ostavi nered“, žali se jedna stanarka iz središta grada u naselju Urije.”Sve je stalno prljavo i smrdi. Imam nove pločice na balkonu, sve sam sama uredila od svoje plaće i trudila sam se da uložim nešto više novca u kvalitetniji materijal kako bi mi sve duže trajalo. Sad imamo užasan problem! Pločice se više ne mogu oprati, fuge su smeđe boje, zid prljav. Od izmeta se više ne može izaći na balkon. Uneredili su mi i garnituru na balkonu koja je isto bila nova. Ne može se na miru ni spavati. Bojim se da se ne zarazim s nečim, jer stalno to sve čistim. Nemam ja u stanu lopatu, a koliko je izmeta i treba mi lopata!” revoltirana je naša sugrađanka.

Stručnjaci upozoravaju kako uzrok problema leži u kombinaciji faktora: lako dostupnoj hrani, obilju mjesta za gniježđenje te izostanku sustavnog upravljanja populacijom. Golubovi se, naime, izuzetno brzo razmnožavaju i mogu imati više legla godišnje, što dovodi do naglog rasta njihove brojnosti u urbanim sredinama. Osim estetskog i komunalnog problema, pojavljuju se i zdravstveni rizici. Golubovi mogu biti prijenosnici bolesti poput salmoneloza, ornitoza i histoplazmoza, osobito u uvjetima gdje se izmet nakuplja i ne uklanja redovito. Stručnjaci naglašavaju važnost individualne odgovornosti: ne hraniti golubove, održavati čistoću zajedničkih prostora i postavljati zaštitne mjere na objektima.

Nažalost na Urijama nije moguće zatvarati balkone, jer nije dozvoljeno, pa ostaje mogućnost postavljanja nakaradnih mreža koje su već u nekim drugim gradovima slika i prilika opet nereda, jer se golubovi zalijeću u te mreže na kojima se opet nakuplja perje i izmet. U nekim europskim gradovima već se primjenjuju metode poput kontrolirane prehrane s kontraceptivnim sredstvima za ptice, no takve mjere zahtijevaju organizaciju i dugoročno planiranje. Dosad su kod nas korištene metode dislociranja populacije golubova, što u praksi izgleda ovako; tvrtka koja je angažirana za rješavanje tog problema organizira lov živih golubova na određenoj lokaciji, a nakon što se ulovi određeni broj jedinki one se prebaciju na drugu lokaciju. Također je poznata metoda postavljanja šiljaka na lokacijama gdje se golubovi okupljaju pa im ta fizička barijera onemogućuje smještanje na tu lokaciju. Nažalost, čini se pomalo nevjerojatno da na svim balkonima na Urijama budu postavljeni šiljci za obranu od golubova pa ta metoda u našem slušaju otpada. Treća metoda koju vidimo po trgovačkim centrima je postavljanje umjetnih predatora kao što su to sove, sokolovi i slično koji se na metalnom stalku lagano ljuljaju kako bi ostavili dojam da se te instalacije kreću kao žive. I četvrta metoda je angažman sokolara koji će uz pomoć živih predatora rastjerati populaciju golubova i na taj način riješiti problem sugrađana.

Problem golubova u Novoj Gradiški je otvoreno pitanje između potrebe za redom u javnom prostoru i svijesti o suživotu s urbanim životinjama. Tko treba ponuditi sustavno rješenje? Hoće li sve ostati na “kukanju” građana kojima je svega već preko glave?

izvor: Radio NG