Organizacija Todt izradila dva brodska mosta

U rasulu i pri povlačenju jugoslavenske vojske iz Broda, u travnju 1941. srušen je jedan od
najljepših i najvećih mostova u „staroj“ Jugoslaviji, austrougarski savski željeznički most, koji je
mnogo pridonio razvitku Broda, učinivši ga od provincijskog gradića gradom s razvijenom
industrijom i trgovinom i, dakako, frekventnim prometom. Rušenjem mosta prekinute su sve
komunikacije s Bosnom. Miniranje je, uvidjevši stratešku važnost mosta, naredio komandant
brodskog garnizona Kosta Mušicki ne bi li spriječio i usporio njemačko prodiranje preko Save. U
noći od 11. na 12. travnja 1941. most je miniran i ujutro u osam sati dignut u zrak. Posao je
obavljen temeljito. Gornji željezni, rešetkasti stroj mosta je razlomljen i na više mjesta pao u rijeku,
pa zakrčio i promet brodovima Savom. Eksplozija je uništila tri kamena stupa, a od postojećih pet
otvora, raspona po 80 metara, četiri su srušena u vodu. Ukupna težina srušenih željeznih dijelova
mosta bila je 1.600.000 kilograma.

Sada se kao jedan od najvažnijih zadataka ustaških i njemačkih vlasti nametnula izgradnja mosta na
Savi. Posao je povjeren silno mobilnoj njemačkoj Organizaciji Todt, na čelu koje je bio moćni Fritz
Todt, jedan od najutjecajnijih ljudi Hitlerovog Trećeg Reicha, koji je istovremeno imao i funkciju
ministra za naoružanje i streljivo, a imao je i činove Obergruppenführera u SS-u i generala u
Luftwaffeu. Todt je bio inženjer građevinarstva, studirao je i doktorirao u struci na znamenitoj Technische Hochschule u Münchenu. Bio je dobitnik i počasnog Siemensovog prstena (Siemens-Ring) za postignuća u tehničkoj struci. Rano se priključio Nacističkoj stranci, a kada je Hitler došao na vlast, postavio ga je za glavnog inspektora njemačkih cesta. Na toj funkciji sudjelovao je u izgradnji
poznatih kvalitetnih autocesta u doba Trećeg Reicha, koje i danas služe, za što ga je Hitler
odlikovao Njemačkom nacionalnom nagradom za umjetnost i znanost.

Organizacija Todt službeno je utemeljena 1938. godine, dobivši ime po svom osnivaču Fritzu
Todtu, a radnike je zapošljavala po načelu obavezne radne službe ili prisilnog rada. U obaveznu
radnu službu uzimani su mladići prije nego što bi bili primljeni na odsluženje vojnog roka. Tako se
željelo mobilizirati veliki broj ljudi za izgradnju objekata za potrebe vojske, ali i onih od strateške i
gospodarske važnosti za Njemačku. Kad su počela njemačka osvajanja, radnici iz osvojenih
zemalja, ali i iz onih vazalnih, morali su dragovoljno sudjelovati na projektima Organizacije Todt.
Tako je mobilizirano preko 1.400.000 radnika koji su bili organizirani na vojnom načelima, čak su i
vlastiti sustav činova imali, što se vidjelo na njihovim odorama. Uz brojne objekte za potrebe vojske, Organizacija Todt izgradila je poznati Atlantski bedem koji je trebao štititi osvojena područja u Zapadnoj Europi od napada s mora i spriječiti invaziju anglo-američkih snaga. Sustav obalnih utvrđenja prostirao se od Španjolske do Norveške u dužini od 4.000 kilometara.

Fritz Todt poginuo je 1942. godine pod vrlo sumnjivim okolnostima u padu zrakoplova pri povratku
iz Hitlerove Vučje jazbine (Wolfsschanze), vojnog stožera, sjedišta za istočno bojište u
Masurijanskoj šumi, kod istočnopruskog grada Rustenburga (danas u sjeveroistočnoj Poljskoj).
Naime, njegov se zrakoplov srušio ubrzo nakon polijetanja sa zračne piste u blizini Vučje jazbine.
Maršal Göring, Todtov konkurent, odmah se stao ulizivati Hitleru u nadi da će naslijediti Todtove
funkcije. Ipak, Hitler je Todtovim nasljednikom imenovao poznatog arhitekta Alberta Speera. Todt
je pokopan sa svim počastima, a posmrtno mu je dodijeljeno, kao prvom u povijesti, najviše odličje
Nacističke partije, Njemački red (Deutscher Orden). A evo kako je tekla izgradnja mosta u Brodu.

Zagrebačke novine „Hrvatski narod“ 30. svibnja pišu o ubrzanoj gradnji pontonskog mosta preko
rijeke Save kod Broda kojega grade brodska Tvornica vagona i njemačka mostovna organizacija
„Tod“, a trošak oko gradnje preuzelo je njemačko zapovjedništvo. Radnici Organizacije Todt, te
tvrtki Rella, Wagner i Tell, koji će raditi na gradnji, njih oko 200 s potrebnim alatom, došli su u
Brod krajem svibnja i smjestli se u franjevački samostan. Prvo su od prikupljenih teglenica-šlepova i riječnih brodova sastavili pontonski most u pravcu Preradovićeve ulice. Plovila su postavili i
povezali gotovo jedno do drugoga širinom Save i na njih je došao čvrsti drveni kolnik te izrađena
ograda. Ubrzo, za rekordnih sedam dana, most dužine oko 300 metara bio je završen i otvoren 3.
lipnja 1941. Njime su mogli voziti kamioni, lakša vojna vozila i ići pješaci. Otvorenju mosta
prisutni su bili mjesni vojni zapovjednik pukovnik Blažević, gradonačelnik Vrgoč, ravnatelj
redarstva Kalačević, satnik Varga i predstavnici njemačke vojske.

Istovremeno, kraj ovog pontonskog mosta, prišlo se gradnji stalnog kolnog mosta na drvenim
stupovima. Građu su Nijemci dovezli iz drvne industrije u Zavidovićima, a željezne dijelove iz
željezare u Zenici. Gradom je zakloparala nesnosna grmljavina motornih i ručnih zabijala, koja su
teškim maljem udarala glave pilota, šipova i uguravala ih duboko u korito rijeke. Tako se radila
osnovica na kojoj će počivati stupovi mosta. Za također rekordnih 20 dana, ovaj kolni i pješački
most, visoko uzdignut nad rijekom, predan je u promet, a potom je pontonski razmontiran i
uklonjen.

„Hrvatski narod“ 6. srpnja piše: Dne 5. VII. o.g. otvara se kolski most preko Save izmedju Sl. i Bos. Broda, a u broju od 7. srpnja izvještava: Jučer je pušten u promet drveni most u Slavonskom Brodu, koji spaja Bosnu i Slavoniju. Bivša srpska vojska, obezglavljena i u rasulu, kada se je povlačila iz naših krajeva, uništila je i rušila do čega je doprla. Mnogi su mostovi poduzetnošću i odvažnošću
pojedinih Hrvata spašeni, no mnogi zjaju rascijepljeni nad našim rijekama kao očiti dokaz srpskog
divljaštva i balkanizma. Veliki željeznički most u Slavonskom Brodu, kojim vodi pruga Zagreb-
Sarajevo, dignut je u zrak 12. travnja ov. g. od srpske soldateske. Time je bila odsječena najvažnija
spojnica Zagreba i Bosne, a to je veliki razlog zašto je Bosna toliko oskudijevala, budući da nije
imala komunikacionih veza. Sad je pak u rekordno kratkom vremenu podignut novi drveni most,
nešto niže od starog željezničkog.

Most je sagradila njemačka organizacija TODT. Njen začetnik ing. General Todt usredotočio je pojedinačna poduzeća, koja su radila na javnim radovima, podizanju mostova, utvrda i željeznica. Njegov je rad polučio velike uspjehe u Westfalenu i na gradnji Sigfridove linije. Budući da se je
djelatnost ove organizacije pokazala veoma korisnom, ona danas služi kao pionirske čete, koje
prate njemačku vojsku, te dok pravi pioniri izvrše ono što je najvažnije i najhitnije za napredovanje
četa, oni u zaledju vojske to dalje utvrdjuju i osiguravaju. Ta ista organizacija kojom ravna u
Hrvatskoj dr. Zmolnig, podigla je i ovaj drveni most u Slavonskom Brodu, a sada radi i na
željezničkom mostu u istom mjestu, koji će biti predan prometu u najskorije vrijeme.

U korito rijeke Save zabijani su bezbrojni drveni piloti stupova, te je ovo bilo pravo čudo drvene
gradnje i konstrukcije, dužine 296 m, sa sedamnaest supova, s tri otvora po 28,5 m između stupova
da mogu brodovi nesmetano ploviti, širine kolnika 6 m, a visina između vode i gornjeg stroja pri
vodostaju od 6,30 m iznosila je 6 metara. Mostom su se vozila mogla kretati brzinom od 15
kilometara, ali jedna od drugih udaljena 30 metara. Najveće opterećenje smjelo je biti do 16 tona. A
radi male širine mosta, vozila su propuštana naizmjenično samo u jednom smjeru.

Bilo je uposleno 250 njemačkih i hrvatskih radnika, koji su neumornom ustrajnošću i
neusporedivom organizacijom, radeći danju i noću, uspjeli podići ovaj most kroz ovako kratko
vrijeme. Premda je ovo samo kolni most, ipak znači neprocjenjivu vrijednost u trgovačkom i
prometnom pogledu za Bosnu i Slavoniju, koje su bile potpuno odsječene jedna od druge – također
piše „Hrvatski narod“ i nastavlja izvještavati, pa tako znamo da su na svečano otvorenje mosta došli
uglednici iz Zagreba: tajnik za javne radove ing. Ivo Bulić, ravnatelj državnih cesta ing. Mutimir Kodžić i urednik „Deutsche Zeitung in Kroatien“ dr. Josip Bobek. Bili su prisutni predstavnici mjesnih vlasti: veliki župan Velike župe Posavje dr. Vladimir Sabolić, logornik i gradski načelnik Slavko Vrgoč te pukovnik Šime Blažević. Slavlju su nazočili visoki njemački časnici koje je predvodio major Fischer. Most je bio sav okićen zelenilom i osvijetljen električnim sijalicama. Na početku mosta vijorila je hrvatska i njemačka zastava.

Major Fischer prvi je uzeo riječ i zahvalio njemačkim i hrvatskim radnicima, a ing. Ivo Bulić uzvratio je sljedećim govorom: Gospodo njemački časnici i njemački vojnici! Imam sreću da vam u ime Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske zahvalim na Vašem požrtvovanom radu, koji ste izvršili podizanjem ovoga mosta, koji su uništile srpske razbojničke čete, da time povežete dvije hrvatske pokrajine. Hrvatski narod i Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr Ante Pavelić zahvaljuje njemačkoj vojsci i njemačkom narodu na trudu, koji je uložio za hrvatski narod prigodom njegovog oslobodjenja. Borba njemačke vojske i njemačkog naroda pokazala je pravi put svim narodima Europe, koji žele novi život i sretniju budućnost europskih naroda. Hrvatski je narod vjekovima povezan s velikim njemačkim narodom, pa je po logičnom historijskom zakonu i ovoga puta povezao sudbinu njemačkog naroda za svoju budućnost i tako će uz rame njemačkog naroda i hrvatski narod ići uporedo boljoj i sretnijoj budućnosti. Heil Hitler! Živjela slavna njemačka vojska! Živio Poglavnik! Živila Nezavisna Država Hrvatska! – uskliknuo je na kraju svog obraćanja ing. Bulić, a prisutni su ushićeno prihvatili.

Onda su se uglednici i masa svijeta uputili preko mosta i pritom se iz mnogih grla nastavilo klicati
vođama hrvatskog i njemačkog naroda, dr. Anti Paveliću i Adolfu Hitleru. Suradnja njemačkih i hrvatskih radnika pri podizanju ovog mosta očito pokazuje bratstvo i zajedničke poglede u budućnost od koje očekuju i njemački i hrvatski radnik ostvarenje svojih potpunih prava. Tu je došlo do izražaja njemačko prijateljstvo, koje se pokazuje na djelu. Most realno i simbolički povezuje Slavoniju i Bosnu, najbogatije krajeve Nezavisne Države Hrvatske, završio je izvještaj u novinama „Hrvatski narod“.
Slavlje je nastavljeno zakuskom u Franjevačkom samostanu, koju su priredile njemačke vojne vlasti.
Most su osiguravali štitnici za led dovršeni koncem srpnja, o čemu „Hrvatski narod“ 29. VII. 1941.
opet piše: U subotu su završeni radovi na gradnji ledobrana na novom drvenom kolnom mostu
preko kojega prelazi velik broj kolija. Veza s Bosanskom Hrvatskom je redovita, jer most je mnogo
širi, nego što je bio prijašnji, te je promet znatno olakšan.