Strava. I lokalnog šerifa to ne zanima.

Već viđeno, već objavljeno — i očito, već zaboravljeno. Tako bi se najtočnije mogla opisati priča o urušenoj cesti koja ponovno kruži društvenim mrežama i izaziva sve veće ogorčenje građana, jer fotografije ne donose ništa novo, nego samo potvrđuju ono na što se mjesecima upozorava, dok nadležni istodobno uporno izostaju s konkretnim rješenjima.

Na prvoj fotografiji, snimljenoj 26. siječnja 2026. godine, jasno se vidi duboka pukotina koja presijeca kolnik i nedvosmisleno upućuje na ozbiljno klizište, zbog čega je već tada bilo očito da se ne radi o manjem oštećenju, nego o problemu koji zahtijeva hitnu i ozbiljnu sanaciju. Međutim, fotografija nastala gotovo tri mjeseca kasnije, 18. travnja, pokazuje kako se situacija nije samo zadržala na istoj razini, nego se dodatno pogoršala — asfalt je još više popucao, pukotine su se proširile, a prometnica danas izgleda kao da bi se u svakom trenutku mogla potpuno urušiti.

Takav razvoj događaja ne ostavlja prostor za optimizam jer umjesto sanacije svjedočimo daljnjoj degradaciji, a umjesto rješenja — kontinuiranoj tišini.

Dodatnu težinu cijeloj situaciji daje činjenica da ovo nije prvi put da se o ovom problemu javno govori, budući da je 035 portal već ranije upozoravao na stanje ove prometnice, jasno naglašavajući kako nije riječ o estetskom nedostatku, nego o ozbiljnom sigurnosnom pitanju koje izravno utječe na svakodnevni život građana. Unatoč tome, konkretna reakcija izostala je, što je rezultiralo današnjim stanjem u kojem se cesta doslovno raspada, a zajedno s njom i povjerenje u sustav.

Komentari građana govore sami za sebe:

— Strava i lokalnog šerifa to ne zanima. Nije ništa bolje ni u Janiševcu, doslovno govna po cesti, a i smrad da ne pričam

— U Brodu bajka, a tamo jad i bijeda

— Još uvijek ništa, trebamo zatvoriti onaj put što su jedva htjeli asfaltirati, a sad glavna ulica, očiste nikad

— Strašno

— U drugim državama za ovakve stvari ljudi odgovaraju, kod nas još i napreduju

Sve navedeno pokazuje da više nije riječ o izoliranom problemu jedne prometnice, nego o obrascu postupanja u kojem se reagira tek kada situacija izmakne kontroli, dok se upozorenja građana i medija sustavno ignoriraju.

U konačnici, pitanje koje se nameće nije hoće li se nešto poduzeti, nego zašto se već nije, jer stanje na terenu jasno pokazuje da se ovdje ne čeka rješenje, nego trenutak u kojem će problem postati prevelik da bi ga se i dalje moglo ignorirati.