Das ist Walter

Velimir Bata Živojinović bez premca je najveće lice ex-yu kinematografije. Iako je bivša država iznjedrila filmaše svjetskog glasa i kalibra, i iako je bilo možda i kvalitetnijih glumaca od Bate (ali ne mnogo!) Bata je sigurno jedan jedini. Na tron je zasjeo odličnim glumačkim umijećem, ali i nevjerojatnim brojem uloga na filmu. IMDB navodi 272 naslova, što u filmovima, što u televizijskim serijama. Bata je tako jednom izjavio da ga je sramota kakve je sve filmove snimao (a što jest jest – bilo je tu i pregršt šundova), ali da mu je profesionalna filozofija bila takva da nije odbio nikog. Tako da tko god je snimao film u Jugoslaviji, pogotovo u Srbiji, mogao je Batu dobiti barem za nekakvu epizodnu ulogu.
Bata Živojinović je vjerojatno i jedan od najgledaniji glumaca na svijetu. Da, na svijetu. Naime, legendarni „Valter brani Sarajevo“ kultni je film u NR Kini koji se od 70-ih pa gotovo do današnjih dana prikazuje stalno u nekom kineskom kinu. Valter je tako dobio i svoje pivo, a Bata Živojinović je legenda u Kini uz legendarnog Relju Bašića koji je kao pravi zagrebački gospon uvijek u partizanskim filmovima (novohrvatski: antifašistički film) uvijek glumio bad guya, odnosno SS-ovca ili nekog drugog zlog Nijemca.

Bata je bio također bio i omiljeni glumac druga Tita koji ga je zvao „Zagorac“ zbog njegove odlične uloge u film Breza iz 1967. u kojem je glumio Marka Labudana, ulogu koja je mu je donijela Zlatnu arenu za najboljeg glumca. Živojinović se požalio Titu da on nije Zagorac, nego – Šumadinac na što je Tito, tipično indiferentno rekao da je to za njega – isti ku*ac. Bata je u jednom „životnom“ intervjuu pričao kako su on i Boris Dvornik krali od Tita kubanske cigare i whiskey, što je ovaj znao i tolerirao. U istom intervjuu je pričao kako ga je Broz vozao u jednom od svojih kabrioleta po Brijunima i pokazivao mu žirafe, slonove i ostale egzotične životinje koje je dobivao na poklon od nesvrstane braće, te se pohvalio kako on osobno od svoje plaće financira skrb za njih. Tada ga je Bata pitao: „Tito, a kolika ti je plaća?“ Na što je ovaj mrtav-hladan odgovorio: „A, otkud da znam?“. Navodno je Bata s Titom bio na „ti“, što je osim Jovanki uspjelo još jedino Ivanu Stevi Krajačiću.

Prijateljstvo s Titom i kasnija politička aktivnost u Miloševićevoj Socijalističkoj Partiji donijela mu je i prijateljstva s drugim diktatorima svjetskog glasa, pa se tako i 90-ih Bata liječio na Kubi gdje ga je osobno primio tada još vladajući Fidel Castro. Castro je držao besjedu kako je Kuba prava demokratska zemlja, a kada ga je Bata upitao gdje mu je opozicija ovaj je odgovorio – pa u zatvoru!

Angažman u Miloševićevoj stranci bacila je sjenku na njegovu popularnost zapadno od Drine, tako da je početkom 90-ih puklo veliko prijateljstvo između njega i Borisa Dvornika – inače vjenčanog kuma. Kasnije se Bata vadio da nije prozreo Miloševićevu politiku, ali to ga nije i kasnije odbilo da bude aktivan u njegovoj stranci. Zanimljiva je anegdota iz ratnih 90-ih kada je Živojinović snimao nekakvu komediju na Jahorini u vrijeme dok je Sarajevo bilo u opsadi. S recepcije hotela u kojem je boravio pozvali su Batu i rekli mu da ima telefonski poziv – on se javio, a s druge strane bio je neki uporni Sarajlija koji se nekim čudim uspio probiti iz Sarajeva u paljanske linije: „Š'a je Valter? Snimaš filmove za ove šupke?“.
Kasnije su se Bata i Boris Dvornik uspjeli pomiriti i to na javno na live televiziji u Dnevniku Nove TV, ali ipak nisu doživjeli da se još jednom sretnu u životu, Dvornik je umro prije Bate, a Bata nije smogao snage ili hrabrosti da dođe na sprovod u Split.

Bata je pobio više zlih Nijemaca nego cijela šesta lička divizija NOVJ-a, što mu je donijelo filmsku moć veću nego valjda što ima Chuck Norris. Slomom socijalističke Jugoslavije Bata je uskočio na zadnji vlak srpskog nacionalizma, a možda najbolju svoju „transformacijsku“ ulogu odglumio je u (anti)ratnom klasiku Srđana Dragojevića iz 1996. „Lepa sela lepo gore“ u kojem je glumio kapetana Gvozdena, oronulog ratnog junaka koji je u ratu skočio s čina zastavnika prve klase JNA do kapetana VRS-a.

Unatoč svemu tome, Bata je ipak ostao legenda jugoslavenskog i srpskog glumišta, uostalom – o mrtvima sve najbolje. Čak je i Emir Hadžihafizbegović, bošnjački glumac poznat po „tvrdom“ stavu prema srbijanskim glumcima (Hadžihafizbegović je uostalom i prominentni član bošnjačke stranke SDA, kroz čiji kadar je bio i ministar kulture u kantonu Sarajevo) o Bati rekao sve najbolje unatoč njegovoj političkoj aktivnosti u Socijalističkoj Partiji Srbiji.
Srpski film ostao je ove godine bez još jedne legende čiji će kalibar teško tko popuniti u budućnosti.
Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter!