Gospodarstvo

Najpesimističniji Brođanin opet upozorava: „Mi smo u Jugoslaviji 1988. To je to”

Autor: 035portal Datum objave: 10.09.2026. u 12:30

Možda najpesimističniji Brođanin kada govori o ekonomiji ponovno je napravio ono po čemu ga već godinama poznajemo – bez osobite potrebe da stvarnost učini ugodnijom nego što je vidi, izgovorio je nekoliko prilično neugodnih zaključaka. Ekonomist Neven Vidaković gostovao je kod Petra Vlahova u HRT-ovu Studiju 4, a povod je bio snažan rezultat Alternative za Njemačku na izborima u Saskoj-Anhaltu, koji Vidaković ne tumači prvenstveno migracijskom politikom ili ideološkim pomicanjem birača udesno, nego posljedicama gospodarskih odluka koje se, tvrdi, gomilaju već godinama.

Na mogućnost da će se njemački gospodarski problemi prije ili poslije preliti u političku nestabilnost upozoravao je i ranije, a ono što se sada događa vidi kao početak procesa u kojem lošije gospodarstvo proizvodi političku nestabilnost, dok politička nestabilnost zauzvrat dodatno otežava gospodarski oporavak.

– Morate shvatiti da je politika ultimativno prodaja. Narod želi kupiti ono što se prodaje. Narod ima radna mjesta, ima plaće, Nijemci vole putovati. Narod glasa za stranku koja mu to omogući. Kada to izgubi, kao što sada gubi u Njemačkoj već godinama, normalno je da se okreće na drugo mjesto. Njemačka od 2016. ima realni ekonomski rast osam posto. Znači, u deset godina Nijemci uopće nemaju ekonomski rast. Izgubili su milijune radnih mjesta. Sve se na kraju svodi na novac. Sve ove ideološke teme su irelevantne.

Problem, prema Vidakoviću, nije nastao jučer. Njemačka je desetljećima unutar Europe imala veliku prednost zahvaljujući nižoj inflaciji i snažnoj industriji, no nakon 2020. počinje gubiti konkurentnost, a politički odgovor na to, smatra, svodi se na očekivanje da građani rade više i pristanu na manje.

– Njemačka ima veću inflaciju od Francuske i Italije i gubi konkurentnost. I sada kada ju je izgubila, njemački političari su u toj bahatosti rekli – baš nas briga, mi to možemo izdržati. Ne, stari, ti to ne možeš. I sada narod treba platiti cijenu jer političari se neće odreći, nego kažu – trebate imati manje plaće, trebate više raditi, trebate više proizvoditi, a imati manje. I to narod neće i sada je došlo do pobune.

Koliko se odnos snaga promijenio, Vidaković ilustrira automobilskom industrijom. Volkswagen je 2000. godine držao polovinu kineskog tržišta automobila, dok bi do 2030., prema procjenama koje je naveo, kineski proizvođači mogli zauzimati 15 posto njemačkog tržišta.

– Nijemci nisu samo izgubili kinesko tržište, nego više ne mogu ni obraniti svoje. Niti jedan političar nije pozvao predsjednike uprava Volkswagena, BMW-a i Mercedesa i rekao: gledajte, ovo je video BYD automobila koji se okrene 180 stupnjeva na mjestu. Zašto mi to nismo proizveli prvi? A drugo pitanje trebalo je biti – što možemo napraviti da to postignemo?

Još je zanimljivija paralela koju Vidaković već neko vrijeme povlači između današnje Europske unije i gospodarskih okolnosti u Jugoslaviji osamdesetih. Ne govori pritom o jednakim političkim sustavima ili nužno jednakom završetku, nego o trenutku u kojem nestaje zajednička ideja, nakon čega se politika sve više pretvara u borbu oko novca.

– Od 1980. u Jugoslaviji imate ekonomske probleme i sve se svodi na preraspodjelu novca. Europa je imala ideju – moramo se ujediniti, zajedničko tržište, protok rada, protok kapitala. A onda su Nijemci napravili ključnu grešku s Grčkom. Kada imaš zajednicu koja se temelji na zajedničkim vrijednostima, Nijemci su morali pomoći Grčkoj. Ali nisu, htjeli su ih slomiti. I onda su europske vrijednosti nestale, kao što u Jugoslaviji više nije bilo jugoslavenskih vrijednosti niti ideologije.

U tom je kontekstu spomenuo i Brođanina Čiru Bukovića, koji je desetljećima vodio dnevnik i u čijim se zapisima, kaže Vidaković, može pratiti postupno nestajanje vrijednosti na kojima je nekadašnji sustav počivao.

– Pred kraj točno vidite degradaciju vrijednosti i on na kraju kaže: ovo se u Jugoslaviji sve svelo na trgovanje proračunom. I što danas imate? Pregovaramo o proračunu Europske unije, ali ne radi europskih vrijednosti i koristi Europi, nego tko će što uzeti i tko će što dobiti. Kada se svedete na to, onda više nemate ništa. Prije tri godine rekao sam – mi smo u Jugoslaviji 1985. Prije godinu dana rekao sam – mi smo u Jugoslaviji 1988. To je to.

Od aktualne njemačke vlasti ne očekuje veliki zaokret. Njegova je procjena kratka – trebali bi otići i prepustiti mjesto novim ljudima, što, smatra, neće učiniti.

Za kraj je priču iz Njemačke prebacio na Hrvatsku, a upravo je taj dio možda i najzanimljivija poruka cijelog razgovora.

– Ono što je najvažnije jest da mi u Hrvatskoj to ne prepoznajemo. Ne prepoznajemo da su ti veliki, od kojih očajnički stalno očekujemo da nam daju pamet i pomoć – gotovi. Mi se u Hrvatskoj moramo zaštititi, moramo paziti na sebe. Što vam je donio Nacionalni plan oporavka i otpornosti? Industrijska proizvodnja vam je ista kao prije pet godina. Kako smo mi sebe ojačali i zaštitili za bilo kakve turbulencije? Ne možeš dobro proći ako ti drugi vode sudbinu. Nikad nije kasno da se osvijestimo i vratimo fokus na građanina, prosječnog Hrvata, običnog Hrvata.

Možda Vidaković ponovno zvuči kao najpesimističniji Brođanin, osobito kada Europsku uniju uspoređuje s Jugoslavijom pred kraj osamdesetih i upozorava da velika europska gospodarstva više nisu snaga kakvom ih još uvijek doživljavamo. No njegova završna poruka Hrvatskoj zapravo je vrlo jednostavna – ne možeš dobro proći ako ti drugi vode sudbinu.

Cijelo gostovanje Nevena Vidakovića u Studiju 4 možete pogledati OVDJE.