Brođani, gdje su zastave? Nije vam kriva Hrvatska

 Danas je Dan državnosti. Višestoljetni san generacija na današnji dan 1991. godine postao je stvarnost. Povijesnoj odluci Hrvatskoga sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika donesenoj 25. lipnja 1991. prethodila je takva odluka građana Republike Hrvatske iskazana na referendumu održanom 19. svibnja 1991. godine.
Što je uslijedilo u Hrvatskoj nakon tog datuma svi smo znali, ali mnogi su zaboravili. Jedni su krenuli u rat, a drugi u pljačku i dok su pljačkaši konstanta, hrabri mladići koji su krenuli u rat, danas ispraćaju svoju djecu, ali ne rat, nego u sretniju budućnost, negdje drugdje, izvan Hrvatske.

Isti ti mladi godinama gledaju roditeljske oči pune suza i ni ne usude se pitati za što su se borili i kako su uspjeli dobiti rat protiv jače vojske, a onda izgubili budućnost sami od sebe. Kako smo izmijenili sustav vrijednosti?

Nije im razumljivo zašto danas u svakoj ulici jedna ili nijedna kuća ima barjak na pročelju i kada se zastave uopće izvjese. Zašto se ljudi umotavaju u zastave kada su nogometne ili rukometne utakmice i polupijani prolijevaju pivo po sebi i zastavi i stoji li prašnjava zastava za tu svrhu ispod kreveta. Zašto u gradu ne možeš nigdje kupiti zastavu?
Zašto strani političari smiju dolaziti u Hrvatsku i nekažnjeno vrijeđati naše osjećaje, bez da itko od vlasti reagira na to, jer mi smo kao iznad toga? No, jesmo li iznad ili ispod tih političara i zemalja koji ih šalju?

Što su danas grad ili županija organizirali za svoje građane? Čime su nam dali do znanja da drže do današnjeg dana? Političari već godinama nisu u stanju položiti vijence na današnji dan, nego to odrađuju danima ranije, jer danas im se ne da, iako primaju plaće iz proračuna, od istih onih žena koje su svojim odlukama o radnom vremenu, danas zaključali u shopping centre i do 22:00 sata…a njima je teško i vijence položiti. Za nekoliko dana je 24. godišnjica osnutka 108. brigade. Da su se ti hrabri dečki ponašali kao današnji političari i „odgodili“ poziv koji su osjetili u srcu, dok se vrate s mora, tko zna gdje bi danas bili.

Mnogi su ljuti na državu, koja već jako dugo loše funkcionira, nepravedna je, bahata i nije ju briga za malog čovjeka. Državu kao takvu čine ljudi koje biramo, od najnižih razina pa do predsjednice, ali ne i Hrvatsku. Hrvatska smo svi mi. Ne budite ljuti na Hrvatsku, objesite zastavu, jer nemamo rezervnu domovinu, a revolt prema onima koji nam ju pokušavaju zgaditi treba iskazati na drugačiji način, izborima.