Je li gradonačelnik Nove Gradiške Vinko Grgić iznad policije i hrvatskih zakona?

ZAGREB/ N. GRADIŠKA: U nastavku suđenja u Aferi Janaf, pred Županijskim sudom u Zagrebu, saslušani su novi/stari svjedoci u kaznenom postupku koji vodi Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) protiv Krešimira Peteka i drugih optuženika zbog sumnje u počinjenje kaznenih djela iz članka 295. Kaznenog zakona (zlouporaba položaja i ovlasti), a s kojima se na optuženičkoj klupi nalazi i gradonačelnik grada Nove Gradiške Vinko Grgić.

Pred vijećem kojim je, prema izvoru, predsjedavala sutkinja Ana Kovačević, iskaze su u prvoj polovici mjeseca srpnja dali svjedoci Jasna Lasović i Stjepan Posavčević, koji su iznijeli važne okolnosti vezane uz postupke jednostavne javne nabave za izgradnju solarne elektrane BIOSOL u Novoj Gradiški.

Prema izvoru Jasna Lasović, djelatnica Grada Nova Gradiška, potvrdila je da ostaje pri svom ranijem iskazu iz 2020. godine, ali je dodatno pojasnila da postupci na koje se iskaz odnosi nisu bili jednodnevne odluke već rezultat dužeg procesa promišljanja i razgovora među više sudionika. Na upit obrane, Lasović je izjavila kako se osobno obratila tadašnjem gradonačelniku Vinku Grgiću za sugestije o potencijalnim ponuditeljima tehničke pomoći i nadzora nad projektom, istaknuvši da nije bila dovoljno upoznata s kompetencijama zainteresiranih tvrtki. Iako je gradonačelnik dao imena tvrtki, Lasović tvrdi da je potom samostalno provjeravala njihove reference putem internetskih izvora i FINA registra, a pozivi su poslani tek nakon tih provjera. Na pitanje je li dobila i adrese tih tvrtki od gradonačelnika, Lasović je odgovorila neodređeno nešto kao možda je za neka društva, možda imena kontakt osoba, ali ne mogu točno reći da je bilo istodobno. Stjepan Posavčević, drugi svjedok rasprave, također je prema izvoru potvrdio ranije iskaze dane USKOK-u 2020. godine. Kazao je kako mu je poznat predmet te da gradonačelnik Grgić “nije utjecao na njegov rad niti se miješao u njegov dio posla”. Na pitanje Petekovog odvjetnika, Posavčević je izjavio da se ne sjeća da je tvrtka Elektrocentar Petek prije BIOSOL projekta imala poslove s Gradom Nova Gradiška. Komentirao je i nesuglasice s Ivom Šuler, stručnjakinjom uključenu u projekt, navodeći da je u konačnici prihvatio njezino mišljenje jer je ona bila stručnija i licencirana. Također je naveo da je čuo kako je Fond za zaštitu okoliša penalizirao Grad zbog ovog projekta, ali nije znao potvrditi je li jedan od razloga bilo i angažiranje zajednice ponuditelja Elektrocentar i MIPEK zbog specifičnih referenci. Naglasimo kako je prema izvoru na navedenom ročištu bio nazočan i gradonačelnik grada Nove Gradiške Vinko Grgić.

Sudsko vijeće donijelo je rješenje o nastavku dokaznog postupka. Suđenje se nastavilo 23. srpnja 2025. kada je navodno svjedočio Alen Farago. Slijedeće ročište na Županijskom sudu zakazano je 15. rujna 2025. godine u 09.00 sati.

Općenito govoreći situacija u kojoj svjedoci iz gradske uprave iznose iskaze o radu pod vodstvom osobe koja sjedi na optuženičkoj klupi u potpunosti problematizira vjerodostojnost i neovisnost njihovih iskaza, ali i ilustrira duboko ukorijenjeni sustav klijentelizma u lokalnoj samoupravi. U konačnici, paradoks je potpun: netko je bio ključni izvor informacija i sugestija za donošenje odluka, ali istovremeno nije vršio nikakav pritisak ni utjecaj. Sve se činilo “kolektivno” i “prema proceduri”, no iza kulisa tog “kolegijalnog odlučivanja” moguće stoji sada optuženi gradonačelnik i niz poslovnih odluka koje su dovele do kaznenog postupka.

Slučajevi poput afere BIOSOL, u kojoj se bivši gradonačelnik Vinko Grgić nalazi na optuženičkoj klupi zajedno s poduzetnikom Krešimirom Petekom, nisu iznimka već simptom kronične bolesti hrvatskog pravosuđa: sporost, neujednačena primjena zakona, proceduralni apsurdi i slaba zaštita javnog interesa. Premda su se ključni događaji u ovom slučaju dogodili još 2020. godine, tek 2025. svjedoci ponavljaju ranije iskaze. Odugovlačenja i česta odgađanja ne samo da obeshrabruju javnost, već i slabe dokaze i sjećanja. Sustav koji dozvoljava da se visoki dužnosnici procesuiraju godinama nakon sumnjivih radnji dok u međuvremenu često ostaju na funkcijama ili se vraćaju u politički život nije učinkovit nego je sam sebi svrha.

Paradoksalna je i činjenica da svjedoci, kao što su Jasna Lasović i Stjepan Posavčević, još uvijek rade u institucijama kojima su rukovodili, u ovom slučaju i dalje rukovodi, optuženi. Lasović koja prema izvoru priznaje da je tražila upute od Grgića danas svjedoči protiv optuženog, dok je i dalje zaposlena u gradskoj upravi. Takva situacija ostavlja duboku sumnju u objektivnost svjedočenja jer nitko Jasni Lasović ne garantira da joj na radnom mjestu recimo nešto neće biti podmetnuto ili namješteno kako bi ostala bez posla. Isto se odnosi i na drugog svjedoka Stjepana Posavčevića. Javnosti je moguće zabranjen pristup, ali ne i Vinku Grgiću, optuženiku i još uvijek šefu svjedocima.

Kazneni progon korupcije u Hrvatskoj često se zadržava na formalnim razinama i proceduralnim ispitivanjima. Suštinske odgovornosti se razvodnjavaju u “kolektivnim odlukama”, “sugestijama” i “provjerama”, koje u pravilu nitko ne preuzima osobno. Sve to stvara privid zakonitosti, dok se stvarna moć i utjecaj poput onog koji je Grgić moguće imao i moguće ima i danas sustavno zanemaruje ili relativizira. Pravosudni sustav koji ne zna ili ne želi učinkovito i pravovremeno procesuirati političku korupciju, u konačnici postaje njezin suučesnik. U slučaju BIOSOL ne sudi se samo pojedincima — sudi se i povjerenju javnosti u institucije, a ono je već davno izrečeno: krivnja sustava je kolektivna.

Tračak nade u predmetu EPPO-a protiv Peteka, Grgića i drugih optuženika daje činjenica kako se sudska ročišta ovog puta održavaju redovito, a ne kao u nekim predmetima s višemjesečnim odmakom.

Opravdanu sumnju javnosti u rad nekih institucija podgrijava i činjenica kako od 10. travnja ove godine do danas unatoč šokantnim informacijama koje su izašle u javnost, uključujući tonske zapise o privatnim dogovorima, priznanice o navodnim isplatama u gotovini, prikrivanje tragova poslovnih odnosa i uništavanje ključnih dokaza Policijska uprava brodsko – posavska i USKOK do današnjeg dana nisu pozvali svjedoke događaja ni na razgovor. Kako je moguće da tonski zapis u kojem aktualni gradonačelnik Vinko Grgić, već optuženik u predmetu EPPO-a i afere JANAF, otvoreno priznaje da je uništio dokumente s pečatima i potpisima, da se razgovara o isplatama stotinama tisuća tadašnjih kuna u gotovini te da svjedok izjavljuje kako će u slučaju pitanja "zaboraviti hrvatski" i "robijati ako treba" prolazi bez ikakve reakcije nadležnih tijela? Je li gradonačelnik Vinko Grgić iznad policije i hrvatskih institucija? Je li moguće da svjedoke prepoznaju, kako u Slavoniji kažu Mara i tri kotara, ali ih institucije ne mogu pronaći?

Podsjetimo javnost i MUP RH PU BPŽ na sadržaj snimke u kojoj Vinko Grgić kaže slijedeće: “Mi jesmo, ... ja sam njemu jednom prilikom reko da imam dokumentaciju koja će biti uništena, jer ja sam htio to u slučaju bilo kakve racije ako me nađu, ... Mene boli *urac za to. Ja sam to zapalio. I ovo gdje je tvoj pečat i potpis, gdje se vidi to, odnio sam kod Igora. A ostalo sam zapalio. Vjeruj mi! Nikad se s ničim nisam kunuo, nit ću se kunit... ja vam kažem ovdje pred svima otvoreno i pošteno da je to to. Ja stojim iza toga, ja sam to napravio. I reći ću još samo jednu stvar. NIKAD SE NIŠTA NEĆE POJAVIT!"

Pojavilo se ovdje: Snimka koja potresa Novu Gradišku: Šaptanje o novcu, moći i spaljenim papirima?!

Dubravka Kovačić

Foto: Ilustracija vidljivi i nevidljivi ljudi u RH/ Radio NG/Facebook