Desnica jača, HSP se vraća? Marina Logarušić sve više u fokusu

Dok je Hrvatska proteklog vikenda disala u ritmu kolone sjećanja – 125 tisuća ljudi u Vukovaru i 20 tisuća u Škabrnji – politička se scena samo dan kasnije ponovno raslojila. U trenutku kada se narod okuplja oko pijeteta, boli i povijesnog pamćenja, društvene mreže postale su poprište dobro poznatog obrasca: manjina koja pokušava objasniti većini kako Hrvatska klizi u „fašizam“.

Na takvu retoriku oštro je reagirala Marina Logarušić, nacionalna predsjednica HSP-a i jedna od najaktivnijih oporbenih vijećnica u Skupštini Brodsko-posavske županije. Njezin status, koji je u kratkom roku privukao veliku pozornost, pokazuje da Logarušić postaje političarka čije poruke ne prolaze nezapaženo – naprotiv, sve snažnije odzvanjaju među biračima koji se ne prepoznaju u dominantnim interpretacijama.

U objavi je naglasila da „braniti dostojanstvo svoje zemlje nije fašizam“, osobito u studenom, mjesecu kada se Hrvatska prisjeća svojih najdubljih rana. Podsjetila je na snimke djece iz Vukovara koja s krunicom oko vrata i puškom u ruci brane svoje domove, dok istodobno dio aktivističkih skupina proziva cijelu zemlju.

— Pa gospodo draga, dok budete paradirali po Zagrebu s tom crvenom zastavom i upozoravali na fašizam koji samo u vašoj ludoj glavi visi nad domoljubnom Hrvatskom, budite svjesni da s druge strane stoji ogromna većina kojoj je puna kapa silovanja inteligencije — poručila je Logarušić.

Posebno se osvrnula na pokušaje demoniziranja HOS-ovih obilježja, ističući kako su pripadnici HOS-a bili oni koji „nisu trčali Titove štafete“, nego su „predvodili Štafetu smrti da bi civile izvukli na sigurno“.

screenshot Facebook

Takav ton – direktan, oštar, emotivan i bez rukavica – već je neko vrijeme njezin zaštitni znak. Upravo zbog toga ne čude sve češće usporedbe s političarkama koje su u svojim državama postale simbol otpora mainstream narativima. Marina Logarušić u retoričkoj kombinaciji domoljublja, povijesnog sjećanja i pobune protiv establišmenta podsjeća na Giorgiu Meloni, ali sve više i na Marine Le Pen i Sarah Palin, koliko god to zvučalo pretenciozno ako uzmemo u obzir veličinu biračkog tijela kojem se obraća.

Trend sve veće vidljivosti Marininog političkog profila ne pokazuje se samo na nacionalnoj sceni, nego i na lokalnoj razini, gdje se reakcije građana često brže i čišće očitavaju. Dobar primjer toga je anketa Plusportala, koji je početkom mjeseca reagirao na jedan njezin raniji status ocijenivši ga „sramotnim“. Međutim, vox populi rekao je — potpuno drugačije. Na uzorku od 776 glasova, čak 54 posto ispitanih izjasnilo se da se slaže s Marinom Logarušić, dok ih 41 posto smatra suprotno, a tek 5 posto ne zna.

screenshot Plusportal.hr

Drugim riječima, ono što je dijelić medijskog establišmenta pokušao prikazati kao izolirani ispad — građani su prepoznali kao artikulaciju osjećaja koji se već neko vrijeme zadržavaju ispod površine. Upravo zato Logarušić danas budi snažnije reakcije nego ikad prije: postala je ogledalo frustracija, ali i glas dijela biračkog tijela koji se više ne miri s etiketiranjem, dociranjem i političkom korektnošću koja ne trpi povijesni kontekst ni emociju.

U politici to nije slučajnost. To je signal.

I doista — sve analize upućuju na to da se hrvatsko biračko tijelo posljednjih godina pomiče udesno. U takvom kontekstu, HSP, koji je dugo stagnirao, ponovno bilježi interes, a Logarušić sve vidljivije preuzima ulogu lica tog povratka. Ona u isto vrijeme komunicira identitet, povijesni narativ, stav i jasno definiranu ideološku liniju – ono što dio birača odavno ne pronalazi u HDZ-u, a ne želi potražiti u krajnjim političkim projektima.

Zato se sve češće postavlja pitanje: raste li HSP u trenutku kada HDZ-u s desnog spektra nedostaje ozbiljan suparnik? I gradi li Marina Logarušić temelje da upravo ona postane jedno od ključnih imena tog novog političkog preslagivanja?

Jedno je sigurno: dok drugi biraju oprez i mlaku retoriku, Logarušić svoj prostor osvaja glasno, jasno i bez zadrške. A u hrvatskoj politici, koja se sve više dijeli između platformi koje žele „ne talasati“ i onih koje se ne boje reći ono što mnogi misle – takav glas ne samo da sve više odjekuje, nego i privlači.

I to je početak koji nitko ne može ignorirati.