Dok Grad piše priopćenja, zgrada se raspada

Nekadašnji Dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u slavonskobrodskom naselju Mali Pariz već godinama propada pred očima javnosti. Zgrada u Kumičićevoj ulici, smještena uz Tehničku školu i u gusto naseljenom dijelu grada, danas je zapuštena, prazna i potencijalno opasna. Ne zato što ne postoji rješenje, nego zato što ne postoji politička volja – ponajprije na razini Grada Slavonskog Broda.

Na jučerašnjoj sjednici Županijske skupštine Brodsko-posavske županije ponovno je otvoreno pitanje koje se godinama sustavno gura pod tepih. Županijski vijećnik Marko Lipovac upozorio je da objekt, koji ima realan potencijal za društvenu, edukacijsku i sportsku namjenu, propada dok se institucije međusobno prebacuju odgovornost.

Lipovac je jasno ukazao na paradoks: Grad godinama odbija darovati ili prodati svoj suvlasnički udio, a istodobno dopušta da zgrada fizički i funkcionalno propada. Upozorio je i na vrlo konkretne posljedice – sigurnosni rizik za okolinu i učenike Tehničke škole, ali i izravnu financijsku štetu jer se javna imovina ne koristi, već gubi na vrijednosti.

Posebno je problematično to što Grad sada pokušava javno oprati ruke od odgovornosti. Nakon sjednice, na službenim stranicama Grada objavljeno je opširno priopćenje u kojem se nabrajaju milijunski projekti, sporazumi i ulaganja, ali se pritom izbjegava ključna činjenica – zgrada u Kumičićevoj ulici godinama stoji prazna isključivo zbog gradskih uvjetovanja i birokratskog otezanja.

Grad navodi kako je prijenos jedne trećine vlasništva na Ministarstvo dio projekta Regionalnog edukacijsko-rehabilitacijskog centra Milan Amruš te da se zbog toga objekt trenutačno ne koristi. No upravo ta argumentacija otvara dodatna pitanja. Ako je Grad već odlučio prenijeti vlasništvo, zašto taj proces traje godinama? Zašto se u međuvremenu nije osiguralo privremeno korištenje ili barem osnovno održavanje objekta? I zašto se društveno korisna namjena koristi kao izgovor, a ne kao povod za konkretno djelovanje?

Na sjednici je jasno rečeno da je Grad ranije odbio darovati ili prodati svoj udio, čime je onemogućio Županiji da preuzme upravljanje i pokrene obnovu. Danas, kada se zgrada nalazi u lošem stanju i kada pritisak javnosti raste, Grad se poziva na procedure, ugovore i transparentnost – pojmove koji, u ovom slučaju, služe kao paravan za nerad.

Cijeli slučaj još je jedan pokazatelj kako u Slavonskom Brodu izostanak suradnje između Grada i Županije nije tek politički problem, nego konkretna šteta za građane. Dok se na jednoj strani ističu press objave i samohvale, na drugoj strani stoji zapuštena zgrada koja je nekad imala jasnu društvenu funkciju, a danas nema ni osnovno održavanje.

U konačnici, nije pitanje tko ima većinski udio, tko je kome što darovao ili tko se poziva na koju proceduru. Pitanje je tko je dopustio da vrijedna javna imovina godinama propada. A odgovor, koliko god se to pokušavalo zamagliti službenim priopćenjima, vodi ravno prema Gradu Slavonskom Brodu.

Dok se Grad bavi pisanjem opravdanja, zgrada u Malom Parizu i dalje propada. I to je jedina činjenica koju ni jedno priopćenje ne može oprati.