Psi laju, teroristi prolaze

 Ministrica Vesna Pusić nas je uvjeravala da se teroristi ne infiltriraju u Europu s izbjegličkim kolonama, nego da lete prvim razredom. Doduše, s jednakim žarom nas je uvjeravala da u Upravi Đure nema HNS-ovaca

Monstruozni teroristički napadi koji su se dogodili u petak navečer u Parizu zauvijek će promijeniti lice Europe, ali i svijeta, isto onako kako se to dogodilo u SAD-u nakon napada 11. rujna 2001. Reakcije su snažne, a osim poplave avatara u tri-koloru na društvenim mrežama stavovi gotovo svih ljudi su radikalizirani, kako je lijepo primijetio novinar Oleg Maštruko: islamofobi su odlučniji u stavu da je Islam zlo, tvrdokorni kršćani su odlučniji u stavu da je kršćanstvo u fatalnoj ugrozi, tvrdokorni ateisti su odlučniji u stavu da su za sve krive religije, protivnici dolazaka izbjeglica su radikalniji u stavu da valu treba stati na kraj, zagovornici dolaska su odlučniji u stavu da izbjeglica treba pustiti još više, a možda je najapsurdniji stav oni koji se snebivaju nad žaljenjem za Parižanima, jer „to se događa svaki dan na Bliskom Istoku, pa nikom ništa“, kao da nam poručuju da su Parižani dobili zasluženu kaznu zbog uloge Francuske u revolucijama i ratovima na Bliskom Istoku.

Sve u svemu, cilj tzv. „Islamske Države“ (iako bi nakon svega najprikladnije bilo koristiti termin „Daesh“ umjesto Islamska Država) je postignut: stav zapadnjaka je radikaliziran, a Francuska je uvučena u još aktivniju ulogu u ratu u Siriji (sinoć je francuska ratna avijacija neka područja ID-a vratila u kameno doba). Podsjetimo se, to je bio isti cilj Al-Qaide nakon 11. rujna s SAD-om, koji se uvukao u krvave ratove u Afganistanu i Iraku.

Na mjestu terorističkog napada u Parizu kod jednog teroriste je pronađena sirijska putovnica i ubrzo se saznalo da je „putnik“ s tom putovnicom registriran u Grčkoj, a kasnije i u Preševu i Opatovcu. Uopće ne treba sumnjati u ulogu nađene putovnice: zamislite, koliko je jednom teroristi bitno da sa sobom ponose putovnicu u ubilački pohod? Bitno je, jer je organizator napada želio da se ta putovnica nađe i da se rekonstruira njegov put. Daesh nam poručuje: tu smo među vama!

Usprkos uvriježenom mišljenu određenog broja ljudi da je migrantski val „premještanje trupa“ za rat u Europi, treba imati na umu da je samoproglašeni kalifat protiv masovnog iseljavanja, kako i svakodnevno podsjećaju građane svoje „države“, jer na kraju krajeva – što je država bez ljudi? Tko će se regrutirati u vojsku i tko će raditi ako svi odu? Valja imati na umu da migranti bježe upravo od onoga što se događa u Parizu: u zadnje dvije godine u Iraku i Siriji svaki dan se dogodi jedan Pariz!

Isto tako naivno je bilo misliti da u migrantskom valu neće biti terorista (ili barem „potencijalnih“ terorista). Ako nas je povijest nešto naučila, onda je to da se s izbjeglicama često povlače i zločinci: na kraju krajeva, masovni bijeg Nijemaca iz istočne Njemačke pred sovjetskim trupama nam je dobar primjer: uz ženu i djecu bio je nemali broj nacističkih koljača koji su svoje crne odore zamijenili civilnom odjećom, pa su kasniji spas tražili kod zapadnih saveznika i/ili u zemljama Latinske Amerike. Uvjeravali su nas da islamisti putuju prvim razredom, a evo, već u prvom velikom terorističkom napadu nakon migrantske krize našli smo jednog koji je prošao kroz Hrvatsku.

Ipak, identitet terorista nije potvrđen: još uvijek se sumnja na to da je sirijska putovnica falsificirana (vrlo vjerojatno jer se brojevi ne poklapaju s numeracijom „pravih“ sirijskih dokumenata) ili ukradena. Ali svejedno: ako je putovnica falsificirana i ako je napadač zaista prošao s izbjegličkim valom, to nam govori da su sigurnosne kontrole manjkave. A i kako bi bile potpune, jer niti jedna obavještajna struktura ne raspolaže s nekakvom bazom podataka terorista. Da terorist s putovnicom nije imao putovnicu kraj sebe, teško da bi i uz DNA analizu njegov identitet bio ikada utvrđen. To je, na kraju krajeva, još jedan problem s kojim se zapad treba uhvatiti u koštac.

Situacija je stoga vrlo tmurna: i uz sve napore MUP-a pravi identitet i namjere nekih koji dolaze migrantskim valom neće biti utvrđene. Jer teroristima na čelu ne piše da su teroristi, a tko zna koliko ljudi i s kojom namjerom dolaze s falsificiranim dokumentima (ili čak i bez dokumenata!). Naravno, MUP ne izlazi niti u javnost s nekim podacima koji bi mogli izazvati paniku: npr., da je u Strošincima gdje su migranti ilegalno prelazili granicu kroz šumu nađen određeni broj odbačenih turskih putovnica, a iz svake je izrezana, odnosno iskinuta fotografija.
Bilo bi zanimljivo istražiti koliko se putovnica dnevno izradi kod krivotvoritelja u Istanbulu, no treba imati na umu jednu stvar: uopće se ne mora raditi o teroristima – jednostavno – do Srbije je puno jednostavnije doći s turskom nego sirijskom ili iračkom putovnicom.

Sve u svemu, slučaj „teroriste s putovnicom“ nam pokazuje da u Europi, a time i u Hrvatskoj postoje sigurnosni propusti koje je jednostavno nemoguće (ili gotovo nemoguće) rješiti. Stoga prije svega će biti potrebno promijeniti čitavu paradigmu sigurnosnih provjera i obavještajnog rada, prije nego mjenjati politiku prema izbjeglicama (koja se inače mjenja iz dana u dan).
U svakom slučaju, nakon petka svijet više nikada neće biti isti.

Foto: Arhiva