Rasprodaja Hrvatske ili idemo na zapad?

 Nakon prvih 100 dana, Vlada Tima Oreškovića ponudila je ovom napaćenom narodu svoju viziju toliko dugo očekivanih reformi. Na nama je sad da u idućih 200 dana vidimo barem nekakav vidljiv pomak naprijed u ovoj napaćenoj zemlji, a ako ga ne vidimo onda definitivno možemo reći da za Hrvatsku spasa nema i možemo zamoliti samo zadnjeg koji bude napuštao Hrvatsku da ugasi svjetlo.

Nacionalni program reformi 2016. relativno je opširan dokument u kojem je dosta dobro i optimistično koncipiran program širokih reformi koji bi na kraju balade ovu državu nakon godina lutanja valjda trebala vratiti na pravi put. Većina naših mainstream medija, koji su inače vrlo anti-liberalni u ekonomskom smislu (iako se nazivaju liberalnim i slobodarskim) uglavnom su naslovima igrali na kartu povampirenog neo-liberalizma Tima Oreškovića. Pa kao, eto, ako imate DVA automobila ne možete imati socijalnu pomoć. Pazite, vrlo je upitno kakav je to udar na socijalu – ako ste imali tu sreću da ste morali ići u ured za prometne isprave u Milovićki, onda ste vidjeli da se u sobi br. 11 izdaje potvrda o NEPOSJEDOVANJU automobila koja uglavnom služi kao jedan u nizu papira hrvatske monstruozne birokracije pri traženju određenih socijalnih prava. Glupost, zašto netko to mora npr. voditi dijete iz Trnjana u Brod na dijalizu ne bi smio imati automobil i socijalnu pomoć? Znači to nije bio problem, ali je problem ako se ukine pomoć onima s dva automobila?

Također je napadnuta i najava poreza na nekretnine, kao i odlazak u mirovinu u 67. godini života. Tužna i gorka činjenica je da mnogi od na neće doživjeti mirovinu jer: a) neće biti nikoga da plaća nama u međugeneracijskoj solidarnosti i b) neće biti naših novaca iz drugog stupa mirovinskog fonda jer tog novca vrlo vjerojatno nema ni sada. Znači, idemo po principu s faksa na posao, s posla u grob. Definitivno nije krasna budućnost, ali o tome smo očigledno trebali misliti ranije.

Zanimljivo je da kada se radi o socijali da su mnogi mediji jednostavno preskočili onaj dio u kojem se govori o određivanju zajamčenog minimalnog standarda koji u sebi ima elemente welfarea „nazadnih“ zapadnjačkih liberalnih društava. Država da napravi nešto!
Rezanje javne potrošnje naravno neće proći bez kuknjave cijele jedne nacije prikopčane na državni aparat – uostalom pogledajte koliku su kuknjavu podignuli pojedini kulturnjaci koji su odbijeni sa sise. Digao se povampireni fašizam – danas, sutra povampireni neoliberalizam.

Također se raspravlja i o privatizacijama preostalih državnih tvrtki. Opravdano, kad god se u Hrvatskoj spomene privatizacija mnogim Hrvatima ostane gorak okus u ustima. Međutim, mi ako želimo biti suvremeno zapadno, na kraju krajeva i slobodarsko društvo mi se moramo rješiti naših socijalističkih atavizama. Teško je reći da li je to moguće u Hrvatskoj napraviti bez pljačke i shodno tome hoćemo li mi imati ikakve opipljive koristi od svega ovoga.
Rezanje javne potrošnje ne bi trebalo predstavljati veliki problem onima zaposlenima u privatnom sektoru. Tj., toj nekolicini u Hrvatskoj. Međutim, morati ćemo napraviti taj odmak kad-tad. Prošla Vlada je napravila orvelijanski sustav kazni i represivnog linićevskog-poreznog aparata i udbaški sustav nagrađivanja drukanja eskivatora poreza. Tako se ne grade slobodna društva. Rasteretite poreze, rasteretite državu. Pa makar i cijeloj naciji na državnom aparatu date otkaz. Pa makar nikad ne našli posla i dali im dostojanstveni zajamčeni standard, to bi opet pokrenulo ovu državu.
U sličnom smjeru ide i Tim. Hoće li uspjeti transformirati našu ekonomiju iz socijalističko-tranzicijske u nekakav digitalni kapitalizam? Teško, kod nas sve ekonomsko/ideološke promjene završe krvavo.