Međunarodni lov na Hasanbegovićevu glavu

Nakon što domaći kulturnjaci i ostale proaktivne napredne snage nisu uspjele skinuti Hasanbegovićevu glavu, krenula je međunarodna hajka na ministrovu glavu. Prvo je priča dobila globalni karakter nakon objavljenog teksta u Huffington Postu kojeg je napisala Natasha Srdoč iz Adriatic Institutea u kojem su ponavljane već poznate mantre o Hasanbegovićevom handžar-ustaškom modusu operandi i slično. Nakon što nekoliko tekstova u nekoliko svjetskih novina nisu dobili željeni odjek, najnoviji udar u Kultur-Kampfu došao je iz otvorenog pisma kojeg su potpisali strani intelektualci koji traže smjenu ministra Hasanbegovića. Pismo je izašlo u pariškom dnevnom listu Libération, nekadašnjem šezdesetosmaškom glasilu kojeg je među ostalima osnovao i Jean Paul-Sartre, a koje je prije desetak godina nakon Rothschildovog ulaska u vlasničku strukturu izgubilo dio svog ljevičarskog čitateljstva.
U pismu kojeg potpisuju intelektualci i oskarovci, u oči odmah upadaju dva imena: marksističkog teoretičara Antonia Negrija i bosanskohercegovačkog oskarovca Danisa Tanovića.

Antonio Negri, marksistički sociolog i političkih filozof poznat je kao ideolog iza talijanske terorističke organizacije Brigade Rosso (Crvene brigade), koji je bio i uhićen i optužen za sudjelovanje u ubojstvu talijanskog premijera Alda Mora. Oslobođen je po toj optužbi zbog nedostatka dokaza, iako je ipak osuđen za druga dva ubojstva koja je priznao. Odslužio je 13 godina od presuđenih 30 zbog toga što je priznao zločin.
Takav čovjek danas potpisuje pisma u kojima se poziva na demokratizaciju Europe. Inače, zanimljiva je teorija po kojoj su Crvene brigade bile financirane, a moguće i osnovane od strane jugoslavenske UDBE kao dio hladnoratovskih napora da se destabilizira prvi NATO susjed, o čemu govori u svojoj knjizi “Crveni obzori” bivši šeh rumunjskih sigurnosnih službi Ion Pacepa koji je prebjegao na Zapad. Teorija nije nerealna, pogotovo ako se uzme u obzir širok spektar “međunarodnog” djelovanja UDBE, kao i činjenica da je istočnonjemački pandan UDBE – STASI financirao slične terorističke grupe u Zapadnoj Njemačkoj (Rote Armee Fraktion i slični).

I tako, Negri, osuđeni ubojica i terorista danas govori o ugroženoj demokratizaciji – zamislite da za 30 godina neki ostarjeli taliban ili član tzv. Islamske Države potpisuje pisma o ugroženosti demokracije u nekoj europskoj zemlji.
Danis Tanović, oskarovac je koji traži Hasanbegovićevu glavu. Tanović je međunarodnu slavu stekao kada je osvojio Oskara za najbolji strani film – “Ničija zemlja” 2001. Tanović je inače jedan od osnivača i član političke socijal-liberalne multi-etničke stranke imena “Naša stranka” koja ima tri zastupnika u oba doma Parlamenta Federacije i nešto zastupnika po općinama u BiH. Naša Stranka inače slovi kao alternativa nacionalističkim strankama u BiH, ali još uvijek nisu uspjeli napraviti nikakav odlučniji politički korak, što mogu zahvaliti nedefiniranom svjetonazoru i zbrčkanom ekonomskom programu koji dosta podsjeća na katastrofalne precrtane venecuelanske modele (poput nekadašnjeg OraHa u Hrvatskoj).

Zašto bi Tanović želio Hasanbegovićevu glavu? Vjerojatno iz istog razloga zbog kojeg je žele i domaći kulturnjaci. Dovoljno je da se vratimo u 2010., kada je Tanović snimio film po romanu Ivica Đikića Cirkus Kolumbija. Inače, Tanović je napravio dosta tanku ekranizaciju inače odličnog Đikićevog romana, no to sad za ovu priču nije bitno. Međutim, ako znamo Đikićevu funkciju u lovu na Hasanbegovića koji je kao urednik Novossti objavio spornu fotografiju s ustaškom kapom, vidljiva je poveznica s Danisom Tanovića. Ali i ne samo to, znate li tko je dobrim dijelom financirao snimanje bosanskohercegovačkog filma Cirkus Kolumbija? Naravno – ministarstvo kulture RH. Ili što bi rekli u Bosni: “para vrti tamo, gdje burgija ne može.” Ili još bolje: “Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe.”