Brodsko- posavska više nije jeftina: Novogradnja i do 2500 €/m2!

Slavonski Brod/Nova Gradiška, rujan 2025. – Tržište nekretnina u Slavonskom Brodu i Novoj Gradiški nikada nije bilo složenije. Na prvi pogled, podaci s oglasnika govore da je prosječna cijena kvadrata u Brodu oko 1.449 eura, a u Novoj Gradiški tek 1.142 eura. No, iza tih brojki krije se golema razlika: prosjek ruše stari i zapušteni stanovi, dok se u stvarnosti kvadrat u novogradnji plaća znatno skuplje – u Slavonskom Brodu i do 2.500 eura, a u Novoj Gradiški između 2.100 i 2.300 eura.

U praksi to znači da većina oglasa koja spušta prosjek prikazuje stanove građene šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, s dotrajalim instalacijama i bez ikakve ozbiljnije adaptacije. Takve nekretnine često su pogodne tek za rušenje ili temeljitu renovaciju, a potencijalne kupce odvraćaju loša energetska učinkovitost i niska razina komfora.

Novogradnja, međutim, donosi sasvim drukčiju sliku. Liftovi, energetski učinkovita stolarija, električni podizači roleta, video nadzor, alarmni sustavi i priprema za punjače električnih automobila postali su standard koji kupci sve češće očekuju. Osim toga, uz svaki stan obavezna je i kupnja parkirnog mjesta, što dodatno podiže ukupnu cijenu investicije. Upravo zato se kvadrat u Slavonskom Brodu kreće između 2.200 i 2.500 eura, dok nova zgrada na Urijama u Novoj Gradiški potvrđuje trend s cijenama od 2.100 eura naviše.

Da kupci danas ne traže samo kvadrat zidova već i kvalitetu, pokazuje i sve duži boravak starih stanova na oglasnicima. Oni koji ne nude modernu opremu ili barem renovaciju mjesecima stoje bez interesa, dok se za novogradnju kupci pronalaze brže – bilo da je riječ o povratnicima iz inozemstva, obiteljima jače platežne moći ili onima koji žele osigurati dugoročnu vrijednost ulaganja.

Situaciju dodatno kompliciraju stroži uvjeti kreditiranja koje je uvela Hrvatska narodna banka. Od 1. srpnja 2025. vrijedi pravilo da omjer mjesečne rate i dohotka ne smije prelaziti 45 posto, a maksimalni omjer vrijednosti kredita i nekretnine (LTV) je 90 posto. Iako su mjere trebale usporiti zaduživanje, u srpnju je zabilježen rast stambenih kredita, što se tumači kao posljedica naglog povećanja zahtjeva još u lipnju, prije stupanja na snagu novih pravila. Tek u idućim mjesecima očekuju se prvi pravi učinci mjera.

Mladi parovi ostaju između želja i realnosti. I dok je novogradnja simbol suvremenog života, s visokom cijenom i modernim standardom, većina mladih ipak bira stare stanove – svjesni da ih čeka ulaganje u renovaciju, ali i da im rata kredita mora ostati podnošljiva. Taj jaz između statističkog prosjeka i stvarnog stanja sve češće dovodi do frustracija, a u konačnici i do odlaska mladih u veće gradove ili inozemstvo, gdje vide realniju priliku za osigurati stambeno pitanje.

Upravo tu dolazimo do ključnog problema: dok se cijene novogradnje mogu opravdati rastom cijena materijala, rada i standardom gradnje, tražene cijene starijih stanova često nemaju realno uporište. Vlasnici takvih nekretnina nerijetko se vode logikom da “vrijedi onoliko koliko traži susjed”, iako njihovi stanovi ne nude ni približno iste uvjete. Posljedica je da mnoge takve nekretnine ostaju na tržištu mjesecima bez kupaca.

Na kraju, kvadrat će uvijek biti skup dokle god postoji onaj tko će ga platiti. No razlika između opravdanih cijena novogradnje i nerealnih očekivanja vlasnika starih stanova otvara sve veći jaz na tržištu. A dokle god to bude tako, priuštivo stanovanje za mlade ostat će izazov, a trend iseljavanja teško će se zaustaviti.