Virtuozna glazbenica, naše gore list (III)

Uz naporni rad gospođa Zlata Fuks (kojoj je, kao i svima drugima koji su nosili strana prezimena, u novoj Jugoslaviji 1945. prezime fonetizirano, te je od Fuchs postala Fuks) sudjelovala je ponovno i u bogatom poslijeratnom kulturnom životu Broda. „Brodski list“ krajem 1949. godine piše: Nastojanjem Partijske organizacije i Narodnog fronta u Sl. Brodu je mnogo učinjeno u toku ove godine na polju kulture, umjetnosti i prosvjete. Radom je počelo gradsko kazalište, formiran je muzički tečaj, otvorena je druga sedmogodišnja škola, održavane su izložbe i smotre, osnovano je nekoliko kulturno-umjetničkih društava... Bili su to RKUD „Jedinstvo“ i RKUD „Đuro Đaković“, RKUD „Đuro Salaj“ (pri Željeznici), RKUD „August Cesarec“ (pri Drvnoj industriji „Slavonija“), OKUD „Ivo Lola Ribar“ (pri Gimnaziji), OKUD „Marko Orešković“ (pri Učiteljskoj školi).

Nije bilo koncerta na kojem gospođa Zlata Fuks nije svirala klavir. Tako „Brodski list“ donosi vijest o održanoj Muzičkoj večeri 3. studenoga 1949. u Gradskom kazalištu (nekadašnjem Hrvatskom domu). Obilježavana je 100. obljetnica smrti Fredericka Chopina (1810.-1849.), najtipičnijeg predstavnika poljske nacionalne glazbe. Program su u prepunoj dvorani izveli: Zlata Fuks – klavir, Emanuel Gliksman – klavir i Velimir Pat Ručević – violina. Uvodnu riječ i konferansu vodio je Franjo Pokaz. Iz Programa koncerta sačuvanog u Muzeju Brodskog Posavlja saznajemo i koja je djela Chopina gospođa Zlata Fuks na klaviru svirala: Trois Preludes – h mol, Deux Etudes – f mol, Fantasie Impromptu – cis mol. Koncert je organizirao Gradski savez kulturno-prosvjetnih društava Slavonskog Broda.

Da je Brod prigrlio i zavolio koncertnu umjetnicu gospođu Zlatu Fuks saznajemo iz članka u „Brodskom listu“ 1950. godine. U dvorani Gradskog narodnog kazališta (zapravo Hrvatski dom) ona je održala svoj solistički koncert 13. travnja. Bilo je to veliko priznanje njenom radu, vrsnom muziciranju i stručnosti. Pun hvala, kritičar ju naziva našom pijanisticom. Na programu su bila djela Bacha, Beethovena, Chopina, Liszta i Debussyja: Uz svakodnevni naporni posao jednog nastavnika, pronaći vrijeme da se nastudiraju djela koja u klavirskoj literaturi slove kao teška, nije laka stvar ni za reproduktivnog umjetnika instrumentalistu, koji ima iza sebe niz godina napornog rada. Taj napor je za pohvalu, i mi želimo da opet vidimo Zlatu Fuks na koncertnom podijumu jer vjerujemo, da će ona sa svojim ozbiljnim stavom prema umjetnosti pridonijeti osvježenju našeg muzičkog života.

Jedina je zamjerka što u programu koncerta nije bila nijedna kompozicija domaćih autora, jer ...mi svakako moramo uz standardna djela strane literature, njegovati i propagirati našu muziku (...) Posebno treba istaknuti odličnu interpretaciju I. stava Bethovenove Mondschein snate, Chopinove E-dur etide, Lisztovih Ljubavnih snova i Debussy-evog Clair de lune, tu je Zlata Fuks proživljeno, osjećajno i muzikalno ostvarila misli autora, ona je tonski, i sa pomnom izradom detalja, a u jednom lirskom raspoloženju ostavila jak dojam. Koncert je uspio, s publikom je stvoren kontakt, i ona je našoj umjetnici odala priznanje.

O koncertu 1953. godine, također piše „Brodski list“: 12. ov. mj. održan je u Domu kulture (Hrvatskom domu) stilski koncert djela majstora 17. i prve polovine 18. vijeka. Trio-sonatu u E-duru H. Corelli-a izveli su: Đ. Matković, B. Rakojaš i E. Gliksman. Zlata Fuks svirala je dvije sonate (D-dur i C-dur) D. Scarlatti-a i C-mol preludij i fugu J. S. Bacha.

Franjo Pokaz otpjevao je dvije arije: „Caro mio ben“ od T. Giordan-a i ariju iz opere „Rinaldo“ G. Händel-a. Na klaviru ga je pratila M. Gojković.

Đ. Matković uz klavirsku pratnju E. Gliksmana, svirala je „La Folli-u“ od A. Corelli-a. Pergolesi-evu „Ninu“ pjevala je Nada Kler, a uz klavirsku suradnju Mire Gojković.

Na kraju programa otpjevao je mali zbor RKUD „Jedinstvo“ – pod rukovodstvom B.

Rakijaša, dva madrigala starih engleskih majstora (...) Sala je bila puna dobre i disciplinirane publike. Konferencu je držao B. Rakijaš. „Brodski list“ ističe da je ovo biti prvi u nizu stilskih koncerata koji će RKUD „Jedinstvo“ pripremiti u cilju da upozna našu publiku sa svim značajnim razdobljima muzičkog stvaralaštva. Da je program uspio, potvrđuje i održana repriza.

U Muzeju je i jedan plakat koncerta koji je 7. lipnja 1954. priredila Učiteljska škola u Slavonskom Brodu. Program su u dvorani Gradskog kazališta izvodila čak dva ženska zbora, mješoviti zbor, solisti uz pratnju klavira, te tamburaški zbor. Dirigirali su: Đurđa Matković, Branko Krizmanić, Franjo Pokaz i Božidar Nađ, a zborove je na klaviru pratila profesorica Zlata Fuks.

Učenici gospođe Fuks hvale njen pedagoški rad, stručnost, istančani sluh... Gospođa Ivanka Janč – Dasović išla je kod gospođe Fuks privatno učiti klavir. Ona je tada stanovala u Gajevoj ulici 15, u kući Dornera. U drugoj polovici iste kuće bila je obitelj Đaković.

- Ja sam u sobi za klavirom vježbala, a gospođa je jedno vrijeme bila uz mene, nadzirala me, a onda je otišla u kuhinju i prala veš. Na hoklici u limenoj pocinčanoj vanici, na limenu rifljaču, kako je to onda jedino bilo moguće. Ali, pozorno je i slušala što ja sviram i iz kuhinje viče meni u sobu, da sam pogriješila: „Fis je to! Fis! Fis!…“. Kasnije mi je predavala i na muzičkoj školi, - sjeća se gospođa Janč.

Tih godina gospođa Fuks upoznaje inženjera Heinricha Mattela, sudetskog Nijemca iz Češke, koji je kao strani stručnjak bio zaposlen u tvornici „Đuro Đaković“. On je već ranije došao u Jugoslaviju i prvo je radio u fabrici strojeva „Ivo Lola Ribar“ u Železniku kod Beograda.

- Jako je lijepo pjevao, posjećivao koncerte i tako je upoznao moju mamu, - kaže gospođa Marijana. - On i mama su se oženili i 1954. odselili u Njemačku, najprije u Dortmund, a potom u obližnji grad Witten, gdje je Heinz, kako su Heinricha zvali, dobio mjesto u čeličani. Tu su dobili i stan, te proveli sedamnaest godina. Oni su u Njemačkoj počeli od nule, ali su se dobro snašli. Mama nije više svirala, davala koncerte, imala učenike. Njoj se još u Brodu dogodilo to, da joj je poklopac od klavira pao na ruke i povrijedio ju.

Ja i sestra bile smo 1954. godine gimnazijalke, pred maturom i ostale smo u Zagrebu kod nona. A, kad smo dolazile u Brod mamu posjetiti, od njene prezauzetosti, jedva smo ju i vidjele. Bila je vrlo sposobna, marljiva, nije se libila nikakvog posla. Mene je to ponekad i smetalo. Tada je stanovala na Korzu u kući do Gimnazije, došle su mi prijateljice, a ona je cijepala drva. Ja sam se stidjela. Poslije gimnazije upisale smo fakultet, sestra ruski jezik, a ja jugoslavistiku.

No, u 60. godini gospodin Heinrich dobiva infarkt i umire. Mama je opet ostala udovica, te se 1971. vraća u Jugoslaviju, k nama u Zagreb. Umrla je 1997.

Godine 2014. u brodskom Državnom arhivu priređena je izložba „Kultura Broda kroz Zbirku plakata (1898.-1969.)“. Prikaz izložbe bio je na Hrvatskoj televiziji, što je gledala gospođa Marijana Despot, koja je u postavu izložbe uočila plakat koncerta na kojem je za klavirom nastupila i Zlata Fuks, njena majka. Javila se Arhivu i rekla da želi reprodukciju toga plakata, te su joj ljubazni djelatnici Arhiva to i omogućili. Slučajno sam u Arhivu čuo za ovo, te je tako došlo do kontakta s gospođom Marijanom. Nju je razveselio moje zanimanje za gospođu Zlatu Fuks, koja je u Brodu pala u zaborav, a nesumnjivo je dio svog stručnog i umjetničkog rada utkala u kulturni život Broda, obogativši ga svojom profesionalnošću i virtuoznošću.