RUNDEK U BRODU Glazba za svjetsku pozornicu

 Intimna atmosfera bajkovitog Tria

Iznenadila je danas ugodno popunjena dvorana IBM na glazbenoj poslastici Rundekovog Cargo Tria. Petstotinjak Brođana dobilo je porciju umjetnosti kakva se rijetko dobiva. Dobro raspoloženi Rundek pozdravio je stanovnike Svemirskog Broda i bez puno priče počeo svoju minimalističko scensku priredbu s najvećom dozom kreativnosti.
Već nakon prvih trzaja Isabel na violini i glazbenog sveznadara iz Bosne - majstora Duce, Cargo nas je odveo daleko od svakodnevice gdje se nalazi čovjek lišen predrasuda, otvoren prema svijetu, nasmijan i ljut, savijen pod udarom društvenog sivila stereotipa i nagnao da nam emocije prorade na točki ključanja.
Da! Rundekova glazba nije jeftina, nije prosjačka, nego je usmjerena kao takt malog čovjeka s velikim srcem. Ona nas zove na kontemplaciju, razmišljanje, probija barijere tolerancije i zapravo navodi nas da volimo jedni druge, da razmišljamo o drugima i da uvijek otvaramo prozore za neka nova iskustva, neka nova promišljanja, neke nove svjetove... Zato je bilo važno ispuniti dvoranu; zato je bilo važno vidjeti mlade ljude kako se njišu u publici.
Mješavinom starijih pjesama poput: Ruke, Hawata, Uzalud pitaš, Ay Carmela, te novijih s albuma „Mostovi“: Ne zaboravi me, Džaba, Mostovi... Stvorena je intimna atmosfera gdje je publika dovedena gotovo u hipnotičko stanje, jer slušati Darkov trio uživo dovodi upravo do toga.
Violinistica Isabel pokazala je i dokazala kako je najsimpatičniji dio(pa i posebniji!) tria te shodno tome i pobrala najviše ovacija, a njezine virtuozne solo dionice i izrazito sentimentalni pristup svakoj pjesmi daje skladbama neku posebnu čar koju je teško opisati riječima.

Glazba za svjetsku pozornicu

Sama struktura Rundekovog banda, i minimalistički pristup stvara od carga snažan brand kojega se ne bi postidio niti jedna veća glazbena prijestolnica. Pjesme su vučene emocijama, izvođene sa srcem, a međusobni odnos glazbenika na pozornici pun prijateljstva, uvažavanja i i međusobnog razumijevanja. Publika je to osjetila, pa je zadnjih pola sata koncerta bila na nogama, zagrljena plesala uz Apokalipso, kao i na posvetu svim umrlim glazbenicima pjesmom EKV-a „Mi Menjamo Dan Za Noć“.

Improvizacija vođena emocijom dovedena do savršenstva

Rundek Cargo Trio je toliko prokleto dobro uigran, iskusan, da se ne iznenadite kada se netko od njih počne uštimavati usred pjesme, ili kada nekoga od njih povede inspiracija, a ostali dvojac to poprati sa smiješkom i uživa slušati bravuru kolege glazbenika. Uživanje u izvedbi je jasno vidljivo, publici su dali upravo cijelu svoju dušu. Zadivljuje lakoća improvizacije i snalaženja tijekom izvedbe, toliko zadivljuje da ako je ne bi bilo, nešto bi nedostajalo.
Darko nikada nije razgovorljiv na pozornici, ali je ipak podijelio nekoliko dobrih šala i životnog iskustva. Dobivao je pljesak u pola pjesme, i gromoglasnim više minutnim pljeskom pozvani su na biss koji su besprijekorno odradili i podignuli publiku na noge.
Dva i pol sata glazbene meditacije više je nego dovoljno da poželite još, još i još. Ovaj trio nikada neće odsvirati istu pjesmu na isti način, jer Rundek je majstor emocije i veliki umjetnik. Emocije su ono što je danas okupalo dvoranu IBM i zaklonilo oblakom ljudskosti od svih nedaća izvan dvorane, barem na ta dva i pol sata. Osjetilo se to i u ljudima, a poslije koncerta čovjek je neprirodno smiren kao nakon dugog sna u toplom krevetu, ili s čašom dobrog pića nakon napornog radnog tjedna. Zato Rundeka treba slušati i dati mu priliku. Kažu da na kraju ostaje glazba, i to kakva glazba - predivna, otvorena s raširenim rukama i otvorenim zagrljajem. I za kraj...
Darko hvala ti za glazbu, emociju i za otvorene prozore.

Tekst: Ivan Lutz

Foto: Nikola Knežević