´Vrilo mudrosti´ okupilo generacije: Ovo nije samo večera, ovo je identitet

U dvorani Prestige u Slavonskom Brodu, 24. listopada 2024. godine, održana je 28. Lička večer u organizaciji Zavičajne udruge Ličana „Vrilo mudrosti“. Prva Lička večer pod istim imenom održana je još 24. listopada 1997. u hotelu Park, gdje su tada nastupili Berde bend, Franjo Knežević i KUD „Gacka“ iz Ličkog Lešća. Tijekom 28 godina tek je pandemijska 2020. bila izuzetak – tada se tradicija nakratko prekinula.

I ove se godine okupio velik broj Ličana, njihovih potomaka i prijatelja Like, potvrđujući da kulturni identitet, pjesma i običaji imaju čvrsto uporište u brodskoj sredini. Među uzvanicima bili su i predstavnici lokalne samouprave i institucija: gradonačelnik Mirko Duspara sa suprugom, predstavnik Brodsko-posavske županije Ivan Tucić sa suprugom te Ružica Vidaković, predsjednica Turističke zajednice BPŽ.

Izostanak jednog od dugogodišnjih prijatelja večeri posebno se osjetio — Karlo Starčević iz Pazarišta, vlasnik Pivovare Ličanka i donator ličkog piva za svako okupljanje, zbog bolesti nije mogao sudjelovati.

Večer su uveličali i brojni gosti iz Ličkih udruga iz drugih gradova: Josip Milinković i predstavnici Udruge Ličana „Vila Velebita“ Zagreb, Željka Grahovac iz Virovitice, Milan Majetić iz Bizovca, Martin Rukavina iz Slatine, Željko Anić iz Belišća te Manuela Miletić iz Siska. Posebnu atmosferu upotpunili su članovi KUD-a Tomislav iz Sibinja, odjeveni u ličke narodne nošnje, te TS Zora koji je vodio glazbeni dio večeri.

Program je započeo svirkom na samici, nakon čega je uslijedila pjesma „Vila Velebita“, često nazivana ličkom himnom. Prisutne je pozdravio predsjednik udruge Zvonko Petanović, a potom gradonačelnik Duspara.

U gastronomskom dijelu ponovno su dominirali liški sir škripavac iz Donjeg Pazarišta i tradicionalno jelo kupus i meso, uz nezaobilazno Ličko pivo. Uz pjesmu, ples i kola, organizirana je i tombola, a vrijedi istaknuti da brodski likovni umjetnici već godinama poklanjaju svoje radove kao nagrade.

Atmosfera, kažu sudionici, bila je ista kao uvijek — srdačna, živa i duboko emotivna. Večer je protekla u razgovorima, prisjećanjima i potvrdi zajedničkog kulturnog identiteta, ali i u razmišljanjima o budućim projektima i susretima.

Za kraj, kako su domaćini poručili:

„Slavonijo, u srcu te nosim.
Liko moja, s tobom se ponosim.“